Blogokaz

Tvoj putokaz za blogove

Egzistencijalni problemi

2020. november 17. 14:08 - Blogokaz

Krist je rekao da se čovjek ne treba brinuti za ono što će biti sutra jer i danas ima dovoljno toga o čemu treba razmišljati i što treba riješiti. Mudar čovjek. Dajte, nemojte ulaziti u diskusiju sa mnom da li je čovjek ili nešto više; ja jednostavno nisam religiozan i ne vjerujem u sve te priče, bar ne onako kako su ispričane i postavljene. Tko hoće shvatiti, shvaća da se radi o bajkama, a kao i sve bajke i te imaju svoj razlog postojanja. Jedan od njih je utjerati strah u kosti narodu kako bi se s njim lakše upravljalo i kako bi bio poslušniji. Svetih knjiga ima raznih, pa tako imaju i različite pristupe i ciljeve. Kada govorimo o Kristu, koji mi je simpatičan, rekao bih da je on bio neka preteča psihoanalista. Iako je preteča, puno je bolji od ovih koje imamo danas i kojima je glavni cilj prebaciti papirnate novčanice iz vašeg novčanika u njihov. U redu, slažem se, puno njih prihvaća i elektronske načine plaćanja, kao na primjer kreditne kartice, ali im je ipak draža gotovina. Elektronsko plaćanje je zabilježeno u sistemu, pa ne možeš reći da nisi dobio taj novac. Ako ga ne možeš utajiti, na njega moraš platiti i dadžbine, a to nam je svima mrsko.

Ako čitate Novi zavjet s određenom pažnjom, znajući što u njemu tražite, na kraju ćete doći do istog zaključka kao i ja: Krist je davao zapovijesti i savjete običnom čovjeku, kako bi ovaj mogao na bezbolniji način prihvatiti svakodnevicu i probleme koje ona sa sobom donosi. Zapovijed da se okrene drugi obraz, je odličan element za analizu. Jednostavno nam kaže da neke stvari treba trpjeti, jer ne možemo učiniti ništa da ih riješimo, bez da gajimo mržnju prema onima koje donose i siju nepravdu. Lako je njemu bilo, jer nije bio okružen sa svim ovim ološem s kojim se mi moramo sukobljavati. Ipak, njegova zapovijed i danas ima terapeutsku vrijednost. Nama samima mržnja nosi loše stvari i razara nas iznutra. Onaj kojeg mrzimo nema nikakvih psiholoških problema jer koji puta niti ne zna da je mržen. Ma kako sam danas samo optimistično raspoložen. Tek je utorak i do subote se još mora naraditi i napatiti.

Problema uvijek ima i teško ih je sve nositi na leđima, ali koji puta i mi pretjerujemo dajući im neproporcionalno veliko značenje.Što me u zadnjem periodu muči? Kada pada kiša, na tri prozora koja se nalaze na sjeverozapadnoj stani stana, ulazi voda, u prilično velikoj količini. U ovaj stan smo se nedavno uselili i naslijedili smo ovo od prethodnih vlasnika. Dobro sam pogledao strukturu prozora, prekontrolirao gumene brtve i jednostavno ne shvaćam kako je moguće da uđe kišnica. Jučer, vraćajući se iz ureda, mi je došlo na pamet da voda možda ulazi tamo gdje je drvo u dodiru sa staklom: sloj silikona koji brtvi kontakt je možda ostario i trebalo bi ga obnoviti. Eto, puno mojih problema je ovog tipa, i netko bi s pravom rekao da ovo nisu egzistencijalni problemi. Slažem se, ali ponekad postanu. Zato ja ovakve stvari nastojim riješiti korak po korak, kako to predlaže jedan moj prijatelj koji je otvorio http://korakpokorak.mypressonline.com blog u kojem iznosi svoje stavove o nekim značajnim pitanjima. Konačno, nakon dugo vremena, sam uvrstio jednu vezu, iako je pretjerano reći da sam recenzirao sadržaj. Radi se o usluzi jednoj osobi; nadajmo se da će biti po onoj: pamti pa vrati.

Dok je problem loše održavane stolarije materijalne prirode, druga briga je zasnovana na psihološkoj podlozi, konkretnije, radi se o bračnim odnosima. Ako nešto treba fizički popraviti, stvar se generalno popravi bez pretjerane muke, na stranu da je često neophodno otvoriti novčarku. Sentimentalne problematike se kompliciranije. Obećao sam sebi da neću spominjati koronavirus (već nam je svima preko glave ova tema), ali je glavni uzrok upravo on. Što se posla tiče, odnosno privređivanja za egzistencijalne potrebe, ja sam u dosta dobrom položaju. I dalje imam posao, plaća je ista, iako su primanja manja jer nema putovanja ii dnevnica. Dobar dio ljudi koji je radio sa mnom u istoj firmi je ostao bez posla. Broj nezaposlenih u Hrvatskoj se strahovito povećao i to mi najteže pada, iako ja nisam među njima. Ja radim od kuće, od samog početka epidemije. Moja supruga je domaćica već preko 30 godina. Radila je kao diplomirani ekonomista u jednom proizvodnom poduzeću i to joj se nije dopadalo. Kada sam ja uznapredovao na poslu i kada su se s tim povećala moja primanja, ona je jednostavno dala otkaz i ostala kod kuće. Ja se nisam bunio na njenu odluku.

U zadnje vrijeme među nama se često rađaju nesuglasice, od onih glupih: na kraju ti nije jasno zašto smo se posvađali. Ja sam zaključio, a ona se složila s mojim zaključkom, da provodimo previše vremena zajedno jer sam ja stalno doma. Nazvao sam mog šefa i zamolio da mi da dozvolu da se na tjedan dana vratim u ured i da od tamo radim. Bilo je malo povuci, potegni. Moje poduzeće se jako savjesno ponaša kada govorimo o sigurnosti na poslu, pa ne žele da nitko u ovom periodu, tko nije baš prisiljen, bude prisutan u zgradi gdje su naši uredi. Tako se je šef malo protivio. Na kraju je popustio kada sam mu rekao da će biti odgovoran zbog mog budućeg razvoda. Ma nije baš sasvim tako: dosta smo dobri i na kraju mi nije mogao odbiti tu uslugu. Obećao sam mu i večeru kada prođe ova pošast. Kada bi znao da ovo pišem upravo u kancelariji, u vrijeme radnog vremena, vjerojatno bi bio malo manje sretan. Ja sam u krajnjem slučaju miran, jer moj posao uvijek obavim dobro i na vrijeme. To što su drugi puno sporiji od mene i manje produktivni, je njihov problem.

Szólj hozzá!

A bejegyzés trackback címe:

https://blogokaz.blog.hu/api/trackback/id/tr2516288816

Kommentek:

A hozzászólások a vonatkozó jogszabályok  értelmében felhasználói tartalomnak minősülnek, értük a szolgáltatás technikai  üzemeltetője semmilyen felelősséget nem vállal, azokat nem ellenőrzi. Kifogás esetén forduljon a blog szerkesztőjéhez. Részletek a  Felhasználási feltételekben és az adatvédelmi tájékoztatóban.

Nincsenek hozzászólások.
süti beállítások módosítása