Vecina ljudi zna sto se dogadja u svijetu preko vijesti na televiziji i dnevnih novina. Tamo cesto na senzacionalisticki nacin prikazuju neka dogadjanja, ali u nekim slucajevima to im ne uspijeva u potpunosti jer je stvarnost dramaticnija. Ovih dana sam poslom putovao izmedju Minhena, Beca i Budimpeste, a na jedan dan sam bio i u Beogradu (firma za koju trenutno radim razmislja da i tamo otvori jednu agenciju). Upravo na ruti gdje ovih dana prolaze tisuce i tisuce izbjeglica trazeci spas od svoji nedaca u staroj Europi. Sve ono sto mozete vidjeti na malom ekranu ni iz bliza ne moze docarati stvarnost. Stvar je doista impresivna i mislim da prisustvujemo povijesnom zbivanju koje ce promijeniti nasu buducnost. Gledate u ocean ljudi koji se krece ili stoji, ovisno o situaciji u kojoj ste se zatekli i u vama se mjesaju osjecaji. Vidite zenu s malim djetetom i srce vam se rastopi. Jednoj takvoj obitelji u Budimpesti, koja je sjedila ispod nekog kipa, udaljena od ostalih izbjeglica, dao sam 10 euro. Zena je imala toliko tuzan izraz lica da sam spontano prisao i izvadio novcanik, zeleci bar na neki nacin pomoci i olaksati njihove patnje. S druge strane cete vidjeti grupice mladica, svi s bradama, koji medjusobno nesto povjerljivo razgovaraju i niste sasvim sigurni da ne pripadaju kakvom teroristickom pokretu. Osjecaji se mjesaju, izmedju sucuti i straha za nas same.

Mostar
Hajde da promijenimo temu i da opisem jedan dan mojih ovogodisnjih ferja. Dosao sam iz Sarajeva u Mostar na Velu gospu (za one koji nisu iz Hrvatske, to je 15. kolovoza). Vrucina kao u prici, kako je dosta uobicajeno za ovaj hercegovacki grad. Turista kao salate; po mom osjecaju pretezno Amerikanci i Talijani. Ovi zadnji obozavaju Medjugorje koje se nalazi na samo 40 minuta voznje, pa kada su vec tamo skoce i da pogledaju stari-novi most. Trebao mi je smjestaj samo za jednu noc, ali sam se prilicno namucio da ga pronadjem. Upravo taj dan se odrzavala velika sportska priredba; jedna od etapa svjetskog tura skokova u vodu koju organizira jedna poznata multinacionalna kompanija u reklamne svrhe. Kako im je most bio prenizak, podigli su jedna toranj na njemu da bi dostigli zahtjevanu visinu od 27 metara. Da se vratim na smjestaj; konacno sam nasao jedan hostel koji je ima slobodnu sobu, privatnu, ne od onih gdje spavaju 7, 8 ljudi zajedno. Hostel je bio pun mladih cura iz Sjedinjenih Drzava i Kanade, tako da na kraju nisam siguran da mi ne bi bilo bolje u kolektivnoj spavaonici.

Nakon sto sam se smjestio, pravac na takmicenje u skokovima. Ostavlja dojam vidjeti takmicare kako se bacaju s 27 metara i izvode zaokrete i piruete. Na kraju u vodu doskoce na noge, a ne na glavu (ipak je previsoko). Nakon natjecanja razgledanje grada, s obe strane Neretve: s jedne strane je hrvatski dio, a sa druge muslimanski. Ja nisam vidio neku veliku razliku. Vrucina je bila odlicna isprika da sjednem u jedan bar i narucim pivu. Za susjednim stolom 6 engleza. Vidim da jedan od njih pokazuje zlatnu medalju iz upravo zavrsenog svjetskog prvenstva u vodenim sportovima u Kazanu. I dodje mi spontano da ga upitam (na engleski): "Oprosti, gdje si kupio taj suvenir? Jako mi se svidja i ja bih ga kupio kao poklon za mog sina." Tip me gleda u nevjerici i pocne mi objasnjavati da je medalja prava i da ju je osvojio tip koji kraj njega sjedi. Poslije sam mu objasnio da sam to odmah shvatio i da sam se samo htio nasaliti. Svedjelo mu se i platio je pivu.

Planinarstvo
Poznajem jednog starijeg gospodina, velikog zaljubljenika u prirodu, koji se vec godinama bavi planinarstvom, onako pomalo, vise amaterski. Nikakvi veliki i naporni usponi, nego vise setnje po dobro obiljezenim stazama Gorskog Kotara i Istre. Zadnji puta kada smo se vidjeli pokazao mi je njegovu kreaciju u planine koja me je podsjetila na onu staru, zabavnu pjesmicu. Na tabletu smo detaljno prelistali njegove stranice, kojih nema puno jer je tek poceo sa radom. Vidi se da je bolji u planinarenju nego u radu s web materijalom. Izabrane fotografije su prilicno loseg kvaliteta i tematski jednolicne, ali sam sve skupa osjetio neku simpatiju prema tom djelu i odlucio da ga uvrstim u moj izbor. Posjetite i prosudite sami da li sam ima pravo, ili sam mogao izostaviti spomenuti citat.