Ne znam kako, ali uvijek naletim na kreacije ljudi koji ili zive u inozemstvu ili im je posao direktno ili indirektno vezan sa stranim firmama. Prvo pitanje koje sam si postavio kada sam vidio http://golubinjak.weebly.com/ jeste: ma kako i zasto netko nazove svoje djelo s imenom mjesta gdje se drze golubovi. Vjerovatno je u pitanju metafora jer je golubinjak vrlo dinamicno i bucno mjesto, gdje svi skacu, pokusavaju letjeti u uskom prostoru i ono sto se najvise primjecuje, gucu, to jeste ispustaju gu, gu glasove. Znaci, ustanovili smo da je motel za golubove vrlo kaoticno mjesto sto mozemo dovesti u relaciju sa zivotom u opcem smislu koje je u danasnje vrijeme postao izuzetno kaotican i to je sigurno bila prevladavajuca misao kod odabira zaglavlja. Prvom stranicom dominira slika goluba u blatu ili na pjescanoj plazi; nije sasvim jasno jer je jako zumiran. Ja glasam za drugu opciju jer je ptica na slici cista, a gacajuci po blatu bi se zaprljala (ne znam sto mi je danas, ali je moj slijed misli prilicno sumnjiv s psiholoskog stanovista).
Tip prepricava prisustvo na nekom radnom seminaru za prodavace necega neodredjenog. Sve se dogsdja u Becu, glavnom gradu Austrije, gdje i ja vrlo cesto odlazim poslom; jedan od gradova u kojemu nisam nikada stalno zivio, ali ga poznajem kao osobni dzep. Prica jako dobro docarava atmosferu beckih ulica i trgova poslije kise. Osim naslovne, nalazimo samo jos jedan ispisani list koji govori o, pogodite cemu? Novcima! Kako smisliti nesto pametno, kreativno, genijalno kako bi se doslo do vrece papira koji nam pruzaju mogucnost da imamo vise, da dozivimo nesto novo. U cijeloj pripovjedci je prisutan i jedan bosanac, od onih simpaticnih i neodoljivih osoba, punih ideja i zabavnih nacina da ih prikazu. Ako ne vidite ovaj blog necete nista izgubiti, ali ni u suprotnom necete biti na steti: vas zivot ce nastavit svoj jednolicni tok, iz dana u dan.
Sok nasega postojanja je glazba, pa nerijetko kruzim po mrezi u potrazi za necim sto ce razveseliti moje usi i razgaliti moju dusu. Samo sto se koji puta dogodi da te u stvari rastuzi, ili izazove melankoniju jer ti probudi neke uspomene, sjecanja na davno prosle dogadjaje, putokaz u proslost koja se vise nikada nece ponoviti. Ako kliknete na http://pesmemojemladosti.blogfree.net/ premjestiti ce se na moju slijedecu metu koja sadrzajem i postavkom odgovara onome sto sam upravo opisao. Prikaz povijesti jednog srednjovjecnog covjeka, kakav sam i ja, srbina, preko raznih pjesama i njihovih izvodjaca koje ga i dan danas podsjecaju na dogodovstine iz njegove mladosti. Ako ste generacija kraj pedesetih ili pocetak sezdesetih proslog vijeka obvezatno morate posjetiti ovo mjesto. Nostalgija je zagarantirana. Prica se o svemu i svacemu: ljubavi, prevarama, razocaranjima, svim onim osjecajima koje smo puno intenzivnije prozivljavali u mladosti u odnosu na to kako danas na nas uticu.
Sve je povezano s video snimkama starih brojeva izvodjaca s domace scena kao na primjer Bijelo Dugme, Smak i rijecki Parafi, ali i s one internacionalne koja je predstavljena od Bowie-a, Sweet-a i Slade-a. Neka stvari su ektremno poznate i popularne, dok su druge vise za fine poznavaoce glazbenih dozivljaja s polovine proslog stoljeca. Posebnu vrijednost ima prica o grupi Paraf jer ih pisac osobno poznaje i iznosi neke dogadjaje o kojima niste mogli procitati niti u jednim novinama ili muzickoj reviji. Ovo je bez daljnjega jedno od moji omiljenih mjesta u paucini, gdje se cesto zapletem i mucim da nadjem izlaz iz emocija koje u menu budi.
Po zavrsetku clanka, otisao sam popiti kavu i popusiti cigaretu, isparzniti mozak i zauzeti odstojanje prema tekstu. Kada sam ponovo sjeo za radni stol i poceo citati, ustanovio sam da sadrzi puno gramatickih i tipkarskih gresaka. Ono sto nedostaje je inspiracija, sto se vidi iz nategnutog prepricavanja i nepovezanosti medju raznim djelovima teksta. Da je sve na papiru, mozda bih bio zguzvao i bacio u kos za smece, ali ovako virtualno mi je bilo zao pritisnuti tipku za brisanje datoteke pa sam odluci da ga ipak objavim. Tako da svi znaju i sjete se da nije svaki dan nedjelja, pa ni za blogere; u stvari danas je srijeda.
