Blogokaz

Odmor na moru

2018.05.17. 12:32 Blogokaz

Ja sam gotovo stalno na putu i vrlo cesto boravim u inozemstvu. Neki moji prijatelji mi cak i zavide. Blago tebi, uvijek putujes, upoznajes nove ljude i kulture, kusas druga jela. Proputovao si gotovo cijeli svijet i dobro ga upoznao jer se zadrzavas duze vremena u gradovima koje posjecujes. Prakticno si zaposleni turist. Putujes, pokrivaju ti sve troskove i jos te i placaju. Prilicno dobro, dodali bi oni koji poznaju moja primanja. U stvari zaradjujem jos vise od onoga sto neki znaju; nikada ne spominjem nagrade koje se dijele na kraju godine na osnovu dostignutih rezultata. Po nekada su vece od onoga sto zaradim u toku cijele godine. Bolje je ne hvaliti se previse. Cak i najbolji prijatelji mogu postati zavidni i ljubomorni. Nema smisla izgubiti prijatelje zbog neke suvisne i nepotrebne informacije. Oni, to jeste prijatelji, su najdragocjeniji dio zivota i ne mogu se kupiti za pare, cak ni za one konvertibilne. Nije uvijek lako objasniti da moze dosaditi i to, to jeste biti turista po profesiji. Sve onoga cega je previse, prije ili poslije dosadi.

S druge strane moja supruga je uvijek doma. Dok ja nisam dobio ovaj posao i ona je radila i privredjivala. Zatim je zakljucila da ja dovoljno zaradjujem za oboje i da ona ne mora podnositi svog neugodnog sefa. Jednostavno mi je jedan dan saopcila da je dala otkaz. Cak mi je bilo drago to cuti. Cesto se vracala iz ureda vrlo neraspolozena i to mi se nije dopadalo. Prenosila je lose raspolozenje i na mene. Uvijek nesto nije islo kako je ona mislila da treba: sef ju je maltretirao, prema njenim iskazima, a imala je losih rijeci i za kolege. Konacno je to sve zavrsilo. U pocetku joj je bilo super. Slobodnog vremena na pretek, susreti s prijateljicama, izlazak u kino i kazaliste, kupovine. Zatim se upisala na tecaj japanske keramike, pa onda na kurs yoge. Bila je zadovoljna sa svojim zivotom i sa slobodom koju je preko noci stekla. Onda je doslo da zasicenja i pocela je traziti nove izvore uzbudjenja. Tako je par puta isla sa mnom u inozemstvo; ja poslom a ona iz zadovoljstva.

Par dana u novom gradu je uvijek interesantno i zabavno; toliko i borave uobicajeni turisti. Ja gotovo nikada ne ostajem manje od 3 tjedna, a ponekad i puno duze. Nakon tih prvih dana nije vise znala sto da radi, sama. Ja sam uvijek u uredu, vracam se kasno uvecer i jedini slobodan dan koji mozemo provesti zajedno je nedjelja. Tako je nakon par puta odustala i stvorila si vlastiti zivot, malo mirniji i usporeniji nego prije. Cujemo se cesto, bar svaki drugi dan. Povezemo se sa Skype i kao da smo doista zajedno. Istina, svako sjedi u svom dnevnom boravku, ja s pivom, a ona s casom bijelog vina, ali osjecaj je kao da smo zajedno. Koji puta mi usmjeri kameru prem njenom televizoru pa prakticno zajedno gledamo isti program. Ponekad se zabavimo i na druge nacine... Danasnja tehnologija doista pruza velike mogucnosti u raznim aspektima.

Glavni problem u nasim odnosima nastaje kada ja imam slobodne dane, neku vrstu neplacenog godisnjeg odmora: kada ne radim ne placaju me, ali moram uzeti odredjeni broj slobodnih dana svake godine. To je po ugovoru i tako ispadne da oni mene ne izrabljuju jer mi garantiraju pravo na odmor. Ona bi da putuje a ja bih da ostanem doma, da se dosadjujem, da buljim u televizor, procitam neku knjigu, nadjem se s prijateljima na pivi ili odigram jednu utakmicu malog nogometa. Mrzim sva prijevozna sredstva, od aviona i vlaka, do atuobusa i automobila. Ne volim hotele i smuci mi se kada pomislim na hranu po restoranima, cak i onim najboljima. Tako pokusavamo da nadjemo neki kompromis: najcesce je to odmor na moru. Do tamo se mora stici na neki nacin i to moram podnijeti. Tamo iznajmimo apartman, gdje mozemo i kuhati, pa se ja mogu osjecati kao kod kuce. Ona ponekad iznajmi auto i kruzi okolo, razgledajuci okolinu i turisticke znamenitosti mjesta dok sam ja izvrnut ispod suncobrana na plazi. To mi nije mrsko.

Sljedeca destinacija koju je odabrala moja bolja polovica, pocetkom sljedeceg mjeseca, jeste spanjolski otok Lanzarote. Nalazi se nedaleko od Maroka i jedan je od mnogobrojnih otoka Kanarskog otocja. Jedna od prednosti u odnosu na druge jeste da je puno manje posjecen i da je jos uvijek zadrzao svoje prirodne cari. U biti je cijeli otok jedna velika kamena pustinja s vulkanima i gejzirima. Negdje sam procitao da pejzazi dosta podsjecaju na one islandske. Neki kazu da je i temperatura u skladu s tim sjevernim otokom. Nikada nije pretjerano vruce, a kada zapuse hladni sjeverni vjetar treba se dobro obuci, cak i u lipnju mjesecu. Odlucili smo da iznajmimo apartman s bazenom: kazu da je more uvijek hladno i ne prelazi 22 stupnja. To bi mi nekada mozda bilo i dobro ali s godinama vise cijenim 25 stupnjeva. Nadajmo se da ce sve dobro proci.

Szólj hozzá!

A bejegyzés trackback címe:

https://blogokaz.blog.hu/api/trackback/id/tr1813966152

Kommentek:

A hozzászólások a vonatkozó jogszabályok  értelmében felhasználói tartalomnak minősülnek, értük a szolgáltatás technikai  üzemeltetője semmilyen felelősséget nem vállal, azokat nem ellenőrzi. Kifogás esetén forduljon a blog szerkesztőjéhez. Részletek a  Felhasználási feltételekben és az adatvédelmi tájékoztatóban.

Nincsenek hozzászólások.