Ja sam gotovo stalno na putu i vrlo često boravim u inozemstvu. Neki moji prijatelji mi čak i zavide. Blago tebi, uvijek putuješ, upoznaješ nove ljude i kulture, kušaš druga jela. Proputovao si gotovo cijeli svijet i dobro ga upoznao jer se zadržavaš duže vremena u gradovima koje posjećuješ. Praktično si zaposleni turist. Putuješ, pokrivaju ti sve troškove i još te i plaćaju. Prilično dobro, dodali bi oni koji poznaju moja primanja. U stvari zarađujem još više od onoga što neki znaju; nikada ne spominjem nagrade koje se dijele na kraju godine na osnovu dostignutih rezultata. Po nekada su veće od onoga što zaradim u toku cijele godine. Bolje je ne hvaliti se previše. Čak i najbolji prijatelji mogu postati zavidni i ljubomorni. Nema smisla izgubiti prijatelje zbog neke suvišne i nepotrebne informacije. Oni, to jeste prijatelji, su najdragocjeniji dio života i ne mogu se kupiti za pare, čak ni za one konvertibilne. Nije uvijek lako objasniti da može dosaditi i to, to jeste biti turista po profesiji. Sve onoga čega je previše, prije ili poslije dosadi.

S druge strane moja supruga je uvijek doma. Dok ja nisam dobio ovaj posao i ona je radila i privređivala. Zatim je zaključila da ja dovoljno zarađujem za oboje i da ona ne mora podnositi svog neugodnog šefa. Jednostavno mi je jedan dan saopćila da je dala otkaz. Čak mi je bilo drago to čuti. Često se vraćala iz ureda vrlo neraspoložena i to mi se nije dopadalo. Prenosila je loše raspoloženje i na mene. Uvijek nešto nije išlo kako je ona mislila da treba: šef ju je maltretirao, prema njenim iskazima, a imala je loših riječi i za kolege. Konačno je to sve završilo. U početku joj je bilo super. Slobodnog vremena na pretek, susreti s prijateljicama, izlazak u kino i kazalište, kupovine. Zatim se upisala na tečaj japanske keramike, pa onda na kurs yoge. Bila je zadovoljna sa svojim životom i sa slobodom koju je preko noći stekla. Onda je došlo do zasićenja i počela je tražiti nove izvore uzbuđenja. Tako je par puta išla sa mnom u inozemstvo; ja poslom a ona iz zadovoljstva.

Par dana u novom gradu je uvijek interesantno i zabavno; toliko i borave uobičajeni turisti. Ja gotovo nikada ne ostajem manje od 3 tjedna, a ponekad i puno duže. Nakon tih prvih dana nije više znala što da radi, sama. Ja sam uvijek u uredu, vraćam se kasno uvečer i jedini slobodan dan koji možemo provesti zajedno je nedjelja. Tako je nakon par puta odustala i stvorila si vlastiti život, malo mirniji i usporeniji nego prije. Čujemo se često, bar svaki drugi dan. Povežemo se sa Skype i kao da smo doista zajedno. Istina, svako sjedi u svom dnevnom boravku, ja s pivom, a ona s čašom bijelog vina, ali osjećaj je kao da smo zajedno. Koji puta mi usmjeri kameru prem njenom televizoru pa praktično zajedno gledamo isti program. Ponekad se zabavimo i na druge načine... Današnja tehnologija doista pruža velike mogućnosti u raznim aspektima.

Glavni problem u našim odnosima nastaje kada ja imam slobodne dane, neku vrstu neplaćenog godišnjeg odmora: kada ne radim ne plaćaju me, ali moram uzeti određeni broj slobodnih dana svake godine. To je po ugovoru i tako ispadne da oni mene ne izrabljuju jer mi garantiraju pravo na odmor. Ona bi da putuje a ja bih da ostanem doma, da se dosađujem, da buljim u televizor, pročitam neku knjigu, nađem se s prijateljima na pivi ili odigram jednu utakmicu malog nogometa. Mrzim sva prijevozna sredstva, od aviona i vlaka, do autobusa i automobila. Ne volim hotele i smuči mi se kada pomislim na hranu po restoranima, čak i onim najboljima. Tako pokušavamo da nađemo neki kompromis: najčešće je to odmor na moru. Do tamo se mora stići na neki način i to moram podnijeti. Tamo iznajmimo apartman, gdje možemo i kuhati, pa se ja mogu osjećati kao kod kuće. Ona ponekad iznajmi auto i kruži okolo, razgledajući okolinu i turističke znamenitosti mjesta dok sam ja izvrnut ispod suncobrana na plaži. To mi nije mrsko.

Sljedeća destinacija koju je odabrala moja bolja polovica, početkom sljedećeg mjeseca, jeste španjolski otok Lanzarote. Nalazi se nedaleko od Maroka i jedan je od mnogobrojnih otoka Kanarskog otočja. Jedna od prednosti u odnosu na druge jeste da je puno manje posjećen i da je još uvijek zadržao svoje prirodne čari. U biti je cijeli otok jedna velika kamena pustinja s vulkanima i gejzirima. Negdje sam pročitao da pejzaži dosta podsjećaju na one islandske. Neki kažu da je i temperatura u skladu s tim sjevernim otokom. Nikada nije pretjerano vruće, a kada zapuše hladni sjeverni vjetar treba se dobro obući, čak i u lipnju. Odlučili smo da iznajmimo apartman s bazenom: kažu da je more uvijek hladno i ne prelazi 22 stupnja. To bi mi nekada možda bilo i dobro ali s godinama više cijenim 25 stupnjeva. Nadajmo se da će sve dobro proći.