Blogokaz

Sve na jednog konja

2016.11.09. 16:29 Blogokaz

Jedno od pravila u zivotu je difersificirati, u svemu. Pogotovo kada se radi s novcem. Ne ulagati sav kapital u jednu akciju, ili jednu valutu, kladiti se na razne opcije, ne samo na jednu. Ja sam u slucaju koji cu vam iznijeti postupio suprotno zdravom razumu: stavio sam sve na jednog konja. Donald je pametan covjek i siguran sam da ce pravilno shvatiti ono sto zelim reci, to jeste da ovo nece uzeti kao uvredu. Sve je pocelo negdje pocetkom proteklog ljeta. Americka predsjednicka kampanja je bila u toku. Meni se niti jedan od pretendenata nije svidjao, pogotovo onaj zenski. Zasto? Ne svidja mi se kada jedna gospodja pretrpi sve uvrede koje joj nanese suprug samo iz jednog razloga: da bi se mogla kandidirati za predsjednika. Uz to drzim da je jako vezana za centre moci i multinacionalne kompanije koje tresu svijet i produbljuju sve vise vec prisutnu krizu. Gospodja uz to ima vrlo opasne poglede na vanjsku politiku: tendencija joj je odnos sile s Rusijom bez puno pregovora.

Nije da mi se druga strana nesto vise svidjala. Sjecam se da je jednog dana izjavio kako se on misli baviti puno vise samom Amerikom nego inozemnim problemima, suprotno od gospodje. To mi se svidjelo i od tada je moja simpatija prema Donaldu rasla (jako mi je drag i njegov imenjak Duck, a nije mi mrzak niti Mac). Pocetkom kolovoza proveo sam dosta vremena u drustvu mog prijatelja Zorana koji zivi u New York-u vise od 30 godina. Zajedno smo pohadjali fakultet gradjevine. Na plazi, uz kriglu pive, uz sve argumente na red je dosao i onaj politicki. On je uvjereni pobornik demokrata i glasati ce za Hillary. On iznosi svoje argumente, a ja svoje. Ne uspijeva shvatiti moje razmisljanje i na kraju pomalo iritiran mom protivljenju njegovog izbora nudi mi da se okladimo. Ja se nikada ne kladim za ozbiljno, eventualno pivo ili kava. Ali kada mi je ponudi odnos 1:3, uz to pomalo motiviran i njegovim prepotentno tvrdoglavim stavom, ja prihvacam. Ako pobjedi njegov kandidat ja placam 100 eura, ako pobjedi moj patak on meni duguje 300 eura. Jutros sam se probudio i upalio televizor. Novost je da je moj kandidat prekop noci postao Veliki Patak i sada ce on komandirati pacicima. A ja sam bogatiji za 300 eura.

Zaintrigirale su me informacije da je puno ljudi zgrnulo pare preko forexa (kupoprodaja valuta) u vrijeme Brexit-a. Puno strucnjaka u tom podrucju je podrzavalo tezu da se vrlo slicna situacija moze dogoditi i prilikom americkih izbora. U slucaju da Donald pobjedi, dolar bi mogao jako opasti. Spekulacija u tom smjeru bi mogla biti jako profitabilna. Tako sam ja otvorio jedan racun, par dana se poigrao s virtualnim novcima koje su mi dali sa svrhom da shvatim o cemu se uopce radi i kako funkcionira sucelje same aplikacije. Na dan izbora, to jeste jucer, vratio sam se doma s posla, ulogirao se i polozio diskretnu kolicinu novaca na moj racun. Odluka je pala: probati cu zaraditi nesto trgujuci s dolarom. Kladiti se na Trump-a (dolar ce pasti ako bude izabran) ili na Hillary (dolar ce ojacati u slucaju njene pobjede) pitanje je sada? U tom trenutku sam vec imao okladu s mojim prijateljem iz Amerike. Znaci bilo bi mudro da sam se na forex-u okladio na Klintonicu.

 

Trgovina valutama

 

Razum rijetko uspijeva kontrolirati osjecaje i tako sam se okladio na pad dolara. Nakon sto sam nakon budjenja vidio da je moj favorit pobjednik, prva stvar je bila upaliti kompjuter i vidjeti koliko sam para zgrnuo. Finacijska trzista cijelog svijeta su sigurno poludila i dolar strmoglavo pada. Bilo je negdje oko 9 sati kada sam pogledao moje stanje. Kupio sam po 1,1034 a tada je vrijednost bila oko 1,1100: u dobitku sam oko 6% jer sam investirao s polugom 1:10. U novcu, radi se o 6 dolara. Bolje gledam i vidim da je dolar jako pao oko 6 ujutro, kada je ishod izbora bio potpuno jasan. Zaradjivao sam nekih 30%, ali sam spavao pa nisam mogao realizirati. Vjerojatno i da sam imao priliku ne bih bio zatvorio poziciju jer sam ocekivao nesto malo vise. Nakon toga se poceo oporavljati. Ja bih volio shvatiti zasto, jer mi doista nije jasno. Dok ovo pisem gubim preko 7%; dolar i dalje postaje sve snazniji. Po kojoj logici?

Ja sam obazriva osoba i nikada ne riskiram mnogo. Tako sam odlucio ostaviti moju dugacku poziciju otvorenom dok dolar ne opadne, ako se to dogodi. Nadam se da ce se u par slijedecih dana ostvariti ono o cemu su svi govorili, to jeste da ce Donaldov izbor kompromitirati americku valutu. Na taj nacin bi ja uspio izvuci dodatni dobitak iz ovog dogadjaja. Znate kako se kaze: dok jednom ne smrkne, drugome ne svane.

Szólj hozzá!

Frustracija

2016.04.05. 17:01 Blogokaz

Ne znam sto kod vas izaziva frustraciju, ali meni je najgori kada imam problem cije rjesenje ne ovisi o meni nego o nekom drugom, ili cak u nekim slucajevima o sticaju okolnosti. Po definiciji rijec frustracija znaci nemogucnost da se ostvari neka potreba. Ja sam od onih koji se lose odnosi prema takvim dogadjajima i prilicno pati s psiholoske strane.

Evo sto se desilo zadnjih mjeseci sto sam na kraju prezivljavao kao neku vrstu nocne more. Vec vise od 15 godina koristim jedan hosting za par mojih site-ova. Operator se nalazi u Sjedinjenim Drzavama, ili jos preciznije u New Jersey-u. Tu i tamo sam imao poneki problem, ali sve u svemu 15 proteklih godina bih mogao definirati kao zadovoljavajuci servis. Pred kraj prvog mjeseca, samo par dana nakon sto sam se vratio s jednog putovanja, pokusam pozvati moj site, a njega nema. Otvorim karticu za pomoc na mom kontrolnom panelu i za sat – dva mi rjese problem. Moj hosting je virtualni, to znaci da djelim resurse s drugim korisnicima. Obavjeste me da je neki korisnik jako preopteretio racunalo i da sam iz tog razloga i ja otisao u tilt. Dogadja se, pa se oko svega nisam niti puno ljutio, niti brinuo.

Prodju dva dana i ponovi se ista situacija. Opet isti problem, pa mi ponude da me prebace na jedan drugi kompjuter koji bi trebao biti manje opterecen. Nakon par dan novi downtime, kako se na engleski kaze kada je server nepristupacan krajnjim korisnicima. Ovdje se vec pocnem ozbiljnu ljutiti i slati poruke u kojima protestiram zbog loseg stanja. Protestiram, ali na kulturan nacin, bez da ikoga posaljem u onu stvar, iako mi dodje. Takav je moj stil. Od vikanja nema puno koristi, a koji puta i otezava rjesavanje neugodnih situacija.

Na kraju dobijem njihov e-mail gdje mi nude da predjem na virtualni, privatni server. Za razliku od onog zajednickog, ovdje bih imao dodjeljenu memoriju, procesorsko vrijeme i liniju, pa propterecenje drugih korisnika ne bi utjecalo na moje site-ove. Kako sam dugogodisnji klijent, punude mi ovo po istoj cijeni koju sam do tada placao. Razmisljao sam da li da prihvatim tu ponudu ili jednostavno promjenim providera. Cinjenica da im virtualni hosting ne funkcionira nije najbolja preporuka ni za privatni servis. Na kraju pobjedi moja ljenost (treba potrositi vrijeme da se nadje novi) i prihvatim ponudu. Tako je nocna mora postala uzas. Sedam dana im je trebalo da me prebace na novi server! Nije neki problem jer je moj stari racun i dalje bio aktivan i posjetioci su mogli uzivati u mojim site-ovima (ha, ha, kazu da samohvala nis' ne valja), ali me je to vec bilo zabrinulo. Sto imaju raditi tjedan dana?

Na kraju je dosao dan kada su iskljucili stari racun i stavili online novi server. Prva kontrola: pola site-ova su pomijesali (na mjestu jedne domene, nadjem site koji se treba nalaziti na drugoj domeni), programi pisani u Perl-u (za mjerenje statistika) ne rade, zaboravili su prekopirati par direktorija. Katastrofa! Korak po korak u jedan dan uspijemo rijesiti gotovo sve. Rekao sam gotovo. Na nekim mojim site-ovima web stranicu su u formatu ANSI, a na nekim drugim u UTF-8 (a bogami ima i mjesanih). Izgleda sve razrjeseno, ali primjetim da se stranice u UTF-8 formatu ne prikazuju dobro: na ekranu se vide cudni znakovi, srca, znakovi od karata, naopaki upitnici. Prijavim problem. Jave da su sredili i ja bih da prekontroliram. Nema site-a! Ponovo na kontrolni panel, kazem im sto se dogadja, s velikim slovima. Srede. Gledam stranicu koja je imala problem: OK! Pogledam jednu drugu koja je u ANSI formatu – katastrofa, opet cudni karakteri. I to je trajalo 3-4 dana i sve za vrijeme uskrsnjih blagdana. Jedno rjese, drugo zbrljaju. Bio sam van kuce i imao ograniceni pristup Internetu. Uz to sam se zelio odmoriti, ali nista nije funkcioniralo kako treba. I sada, dok pisem ove crtice, osjecam nervozu i frustraciju koji su me pratili.

Situacija se nekako razrjesi, ali onda na vidjelo izadje nova stvar: na starim verzijama Internet Explorer-a sve je u redu, ali na jedanaestici stvar i dalje ne funkcionira. Pokusavaju me ubjediti da se to ne moze rjesiti. Ja im dokazujem da moze i da je na starom serveru sve bilo OK. Povuci, potegni. Meni se pusi iz usiju. Posavjetujem se s webmaster-om koji upravlja s http://antebuljantop.from.hr/, i on mi objasni kako stoje stvari i da mi soluciju koja ce me izvuci iz one smedje mase koju iz pristojnosti necu imenovati s njenim pravim nazivom. Tako im kazem da vise nista ne diraju i dodam .HTACCESS file koje ce serveru reci sto treba da stavi u header koji salje explorer-u.

 

Szólj hozzá!

Selidba naroda

2015.09.11. 16:40 Blogokaz

Vecina ljudi zna sto se dogadja u svijetu preko vijesti na televiziji i dnevnih novina. Tamo cesto na senzacionalisticki nacin prikazuju neka dogadjanja, ali u nekim slucajevima to im ne uspijeva u potpunosti jer je stvarnost dramaticnija. Ovih dana sam poslom putovao izmedju Minhena, Beca i Budimpeste, a na jedan dan sam bio i u Beogradu (firma za koju trenutno radim razmislja da i tamo otvori jednu agenciju). Upravo na ruti gdje ovih dana prolaze tisuce i tisuce izbjeglica trazeci spas od svoji nedaca u staroj Europi. Sve ono sto mozete vidjeti na malom ekranu ni iz bliza ne moze docarati stvarnost. Stvar je doista impresivna i mislim da prisustvujemo povijesnom zbivanju koje ce promijeniti nasu buducnost. Gledate u ocean ljudi koji se krece ili stoji, ovisno o situaciji u kojoj ste se zatekli i u vama se mjesaju osjecaji. Vidite zenu s malim djetetom i srce vam se rastopi. Jednoj takvoj obitelji u Budimpesti, koja je sjedila ispod nekog kipa, udaljena od ostalih izbjeglica, dao sam 10 euro. Zena je imala toliko tuzan izraz lica da sam spontano prisao i izvadio novcanik, zeleci bar na neki nacin pomoci i olaksati njihove patnje. S druge strane cete vidjeti grupice mladica, svi s bradama, koji medjusobno nesto povjerljivo razgovaraju i niste sasvim sigurni da ne pripadaju kakvom teroristickom pokretu. Osjecaji se mjesaju, izmedju sucuti i straha za nas same.


Mostar
Hajde da promijenimo temu i da opisem jedan dan mojih ovogodisnjih ferja. Dosao sam iz Sarajeva u Mostar na Velu gospu (za one koji nisu iz Hrvatske, to je 15. kolovoza). Vrucina kao u prici, kako je dosta uobicajeno za ovaj hercegovacki grad. Turista kao salate; po mom osjecaju pretezno Amerikanci i Talijani. Ovi zadnji obozavaju Medjugorje koje se nalazi na samo 40 minuta voznje, pa kada su vec tamo skoce i da pogledaju stari-novi most. Trebao mi je smjestaj samo za jednu noc, ali sam se prilicno namucio da ga pronadjem. Upravo taj dan se odrzavala velika sportska priredba; jedna od etapa svjetskog tura skokova u vodu koju organizira jedna poznata multinacionalna kompanija u reklamne svrhe. Kako im je most bio prenizak, podigli su jedna toranj na njemu da bi dostigli zahtjevanu visinu od 27 metara. Da se vratim na smjestaj; konacno sam nasao jedan hostel koji je ima slobodnu sobu, privatnu, ne od onih gdje spavaju 7, 8 ljudi zajedno. Hostel je bio pun mladih cura iz Sjedinjenih Drzava i Kanade, tako da na kraju nisam siguran da mi ne bi bilo bolje u kolektivnoj spavaonici.

mostar.jpg

Nakon sto sam se smjestio, pravac na takmicenje u skokovima. Ostavlja dojam vidjeti takmicare kako se bacaju s 27 metara i izvode zaokrete i piruete. Na kraju u vodu doskoce na noge, a ne na glavu (ipak je previsoko). Nakon natjecanja razgledanje grada, s obe strane Neretve: s jedne strane je hrvatski dio, a sa druge muslimanski. Ja nisam vidio neku veliku razliku. Vrucina je bila odlicna isprika da sjednem u jedan bar i narucim pivu. Za susjednim stolom 6 engleza. Vidim da jedan od njih pokazuje zlatnu medalju iz upravo zavrsenog svjetskog prvenstva u vodenim sportovima u Kazanu. I dodje mi spontano da ga upitam (na engleski): "Oprosti, gdje si kupio taj suvenir? Jako mi se svidja i ja bih ga kupio kao poklon za mog sina." Tip me gleda u nevjerici i pocne mi objasnjavati da je medalja prava i da ju je osvojio tip koji kraj njega sjedi. Poslije sam mu objasnio da sam to odmah shvatio i da sam se samo htio nasaliti. Svedjelo mu se i platio je pivu.

Planinarstvo
Poznajem jednog starijeg gospodina, velikog zaljubljenika u prirodu, koji se vec godinama bavi planinarstvom, onako pomalo, vise amaterski. Nikakvi veliki i naporni usponi, nego vise setnje po dobro obiljezenim stazama Gorskog Kotara i Istre. Zadnji puta kada smo se vidjeli pokazao mi je njegovu kreaciju u planine koja me je podsjetila na onu staru, zabavnu pjesmicu. Na tabletu smo detaljno prelistali njegove stranice, kojih nema puno jer je tek poceo sa radom. Vidi se da je bolji u planinarenju nego u radu s web materijalom. Izabrane fotografije su prilicno loseg kvaliteta i tematski jednolicne, ali sam sve skupa osjetio neku simpatiju prema tom djelu i odlucio da ga uvrstim u moj izbor. Posjetite i prosudite sami da li sam ima pravo, ili sam mogao izostaviti spomenuti citat.

 

Szólj hozzá!

U prolazu

2015.03.17. 16:39 Blogokaz

U zadnje vrijeme ne bih mogao odgovoriti sa sigurnoscu gdje je moje mjesto boravka. Vise se nalazim na putu nego doma, uz obitelj. Tako je vec godinama, ali sam imao fiksno mjesto gdje bih ostao par mjeseci ili par godina, cesto u drustvu supruge. U zadnje vrijeme se period boravka skratio na par dana, par tjedana. Sve to zbog toga sto mi je istekao ugovor u prosincu prosle godine. Ja sam neka vrsta freelancer, ali na ugovor. Ne samo da sam uspio produziti ugovor, nego su i okolnosti puno povoljnije. Sve to zahvaljujuci tome sto sam uvijek koncentriran na krajnji rezultat. Idem pravo prema rjesenju problema i ne gubim se po sporednim ulicama. I ispadne da prije i bolje od drugih stignem na metu. Tako sam uspio gotovo poduplati financijski dio ugovora, a uz to sam dobio i neke dodatne benefite: sada imam najnoviji model mobitela i svi njegovi troskovi idu na firmu. Postao sam neka vrsta dzokera u poduzecu; kada negdje imaju problem i ne znaju kako ga rijesiti, salju mene. Osjecam se vazno, kao u nekom filmu. Ali se to i placa. Stalno u pokretu, taman se naviknem na jedan krevet, a vec ga moram promijeniti. Sva sreca da je supruga jako elasticna. Vec je odavno shvatila da se dobar dio godine, umjesto sa mnom, mora zadovoljiti s novcem koji zaradjujem. Ona je izuzetno inteligentna osoba (ne u matematickom smislu, naprotiv to joj nije najjaca strana) i stvari medju nama dobro funkcioniraju.

Tako sam prosli mjesec morao u Spanjolsku, preciznije u Valenciju. Nasa filijala je dobila novi software za analiziranje prodaje pa sam im trebao odrzati jednotjedni tecaj. Uz to su imali problem s jednom drugom aplikacijom koja sluzi za mjerenje produktivnosti u samoj firmi. Stigao sam u nedjelju uvecer, prespavao u hotelu i u 10 ujutro bio u uredu. Ja sam vec pomalo faca i ne pojavljujem se u 9, kao i svi drugi. Upoznavanje s direktorom (iako je u biti najobicniji sef) i ostalim zaposlenicima, njih sedam (pa ako imas samo 7 ljudi ispod sebe ne mozes biti direktor). Kako ste? Blago vama, imate lijepo vrijeme ovdje u Spanjolskoj. Hoce li Real i ove godine osvojiti Champions? Kako idu poslovi? I tako smo, uz dvije kave, stigli negdje do pred rucak. Kako je u planu bilo da seminar pocne sutradan, umoran od price, predlozio sam da pogledamo onu aplikaciju koja im stvara problem. I tako smo se premijestili ispred monitora komjutera; ja, direktor i dva zaposlena.

Moja firma je relativno mala, ali jako razgranata. Ima filijale po cijelom svijetu i nastoji uniformirate rad, garantirajuci na taj nacin lakse i brze izvodjenje svih procesa i njihovu kvalitetu. Za to postoje mnogobrojne procedure koje detaljno objasnjavaju sto treba uraditi da bi se napravio neki posao. Za sada odlazak u toalet jos nije proceduriran, ali se vjerojatno radi i na tome. Tako se dogadja da kada se premijestite iz ureda u Budimpesti u onaj u Bangkoku, jedinu promjenu vidite u namjestaju i pogledu kroz prozor. Svaki puta kada se instalira nova verzija software dobije se i nova procedura za njegovo koristenje. Ali svako toliko netko pogrijesi ili nije dovoljno precizan, recimo u pisanju uputstava. Problem je sto su zaposlenici toliko navikli da imaju sve servirano, da vise ne znaju koristiti vlastiti mozak. U istom trenutku kada su zavrsili s objasnjavanjem problema znao sam u cemu je nevolja. Netko nije ispravio jedan paragraf u novim uputstvima, ali s malo razmisljanja rjesenje je bilo toliko ocito.

Da ih ne bi omalovazio i ucinio da se lose osjecaju (a mozda je trebalo, jer placa koju dobivaju nije mala), suzdrzao sam se da odmah ukazem na soluciju. Rekao sam da cu vidjeti sto se moze uraditi nakon rucka. I tako sam nakon objeda sjeo za kompjuter, sam, surfao po Internetu, pregledavao postu i u medjuvremenu  popio dvije kave. Sat vremena prije kraja posla, pozvao sam im i pokazao da trebaju kliknuti na link koji se nalazi ispod onoga koji su oni klikali. Tajac. Shvatili su koliko su tupi i bili su posramljeni. Jedan se cak pokusao opravdati vise se ne sjecam kakvim glupim isprikama, na losem engleskom jeziku.

Casino online

Taj dan bi sigurno smatrao izgubljenim da nije bilo pauze za rucak. Pozvali su me da rucam s njima, ali ja sam s izgovrom da mora skociti do hotela, otisao na drugu stranu; bojao sam se da mi ne izleti kakav zlocesti komentar u vezi s njihovim problemom. Ne volim biti zlocest, cak i kada se za to nadje opravdanje. Pronasao sam mali restoran koji me je na prvi pogled inspirirao, ali su svi stolovi bili zauzeti. Priblizio sam se jednom stolu za cetiri osobe, za kojim je sjedioo jedan gospodin, koji mi je ljubezno, na engleski odgovorio da su ostala tri mjesta slobodna. Prije nego mi je konobar donio jelovnik vec sam ustanovio da sam u drustvu zemljaka. Na zastitnom omotu njegovog mobitela je pisalo "I love Zagreb". I tako smo poceli pricati. Sto ja radim, zasto sam ovdje, glupi spanjolci koji ne razmisljaju vlastitom glavom (kao da smo mi bolji). On je na odmoru. Tri, cetiri dana da se odvoji od svakodnevice. I to tako cesto radi. Gotovo svaki mjesec po koji dan u kojem europskom gradu. Cime se bavi? Informaticar, radi na webu s casino online na adresi http://www.casinoonline4u.org/casinoonline/ koji mi je odmah pokazao na svom Samsung mobitelu. I zaradjuje puno novaca. Ma vidi molim te; pa nedavno sam po prvi put cuo i probao casino online i u Spanjolskoj naletim na nekoga tko se s tim bavi. Je li u pitanju visa sila ili kaos, to jeste cista slucajnost? Tko zna (ja glasam za drugu opciju).

Casino online

Tako sam ostao na rucku gotovo dva sata, cavrljajuci o ovome i onome. Ispricao sam mu i moje iskustvo iz kockarnice preko interneta, na sto se on slatko nasmijao. "Da, tu i tamo netko i zaradi, ali vecina gubi. To je jednostavno matematicka cinjenica. Ja se oslanjam na ove prve, gubitnike. Kada oni izgube, ja zaradim." Na kraju je inzistirao i da plati moju casu vina. Srdacno smo se pozdravili. Vjerovatno bi se nasli bili i uvecer, jer se medju nama rodila velika simpatija, ali je on popodne imao vlak za Madrid.

Valencia

Evo i par mojih dojmova o samom gradu. Iako sam dosta cesto u Spanjolskoj, ovo je bio moj prvi posjet Valenciji. Nisam nista posebnoga ocekivao, ali je na kraju ispalo da me se jako dojmila. Uvijek uspijem naci malo slobodnog vremena za prosetati po mjestu gdje se nalazim jer nastojim iskoristiti ova putovanja i za dusu, ne samo za novcanik. U subotu, zadnji dan mog boravka, ima sam avion kasno popodne i to mi je omogucilo da napravim dugacku setnju i da vidim dvije navaznije stvari u gradu: napusteno rijecno korito i grad znanosti i umjetnosti.

Valencia - korito rijeke Turia

Uzeo sam taxi koji me je odveo do napustenog rijecnog korita. Napustenoga, zato sto njime vise ne protice rijeka. Ta rijeka je redovno poplavljivala Valenciju i nisu uspijevali da rjese problem: u samom gradu tesko je prosiriti korito ili napraviti zastitne nasipe jer se kuce nalaze odmah uz obalu. Tako su kompletno promijenili tok i poslali rijeku van grada, a ono sto je nekada bilo rijecno korito pretvorili u oazu za stanovnike. Posadili su drvece i cvijece i posijali travu. Napravili su stazu po cijeloj duzini za bicikliste i pjesake. Ja sam po njoj setao i svako toliko bi prosao kraj kakvog bara, djecijeg igralista, sprava za vjezbanje. Osjecaj kao da sam u prirodi, ili nekom velikom parku. Uzmite u obzir da je prostor sirok bar 50 metare i dugacak par kilometara. A na 5, 6 metara iznad se odvija gradski promet na dvije paralelne ulice.

grad znanosti i umjetnosti u Valenciji

Na kraju setnje se stigne na bivse usce gdje se sada nalazi grad znanosti i umjetnosti. Kompleks monumentalnih gradjevine i mostova, vecina njih projektirana od spanjolskog dizajnera, vjerojatno u ovom trenutku najtrazenijeg arhitekta na svijetu, Santiago Calatrava. Sve vrlo impozantno, cistih linija, bijele boje, okruzeno i djelomicno uronjeno u vodu koja prozima cijeli kompleks. Nisam imao dovoljno vremena da posjetim teatar i muzej znanosti, ali nisam mogao propustiti najveci akvarij u Europi. Rucao sam u restoranu akvarija, okruzen ribama koje su plivale unutar zidova samog zdanja.

 

Szólj hozzá!

Poslije blagdana

2015.01.07. 17:21 Blogokaz

Nakon 17 dana odmora evo me opet u uredu. Covjek se odvikne, ali i blagdani dosade. Problematicno je i to sto se obilno jede a to utjece i na liniju. Racunam da sam skupio bar dva dodatna kilograma. Nista posebno kriticno, ali se malo teze ulazi u novo odjelo, kupljeno prije samo nekoliko mjeseci. Danas sam iz tog razloga preskocio podnevni objed i odlucio se prosetati po obliznjem parku. Sunce je sijalo, ali je kapa ipak bila na glavi. Ispred mene jedna djevojka seta psa. Svako toliko ovaj zastane, digne nogu (zakljucujem da je muski pas; oni zenski cucnu) i obavi potrebu. Oni idu brze od mene, ali ja nadoknadjujem razdaljinu kada se oni zaustave; vrlo cesto. I onda se dogodi ono sto nisam nikada vidio: pas stane, digne se na prednje noge (neka vrsta stoja na rukama), zabaci tijelo tako da se zadnjim nogama osloni na zicanu ogradu i urinira. Ona stvar mu je gore i iz nje izlazi mlaz, a glava mu je dolje. Ono sve prije je bilo obiljezavanje teritorija, ali ovo je konkretno mokrenje. Odjednom, u toku cijele akcije, zapuhne malo vjetra i odnese mlaz psu pravo na lice. Da sam ovo uspio snimiti, sigurno bih dosao na milijun gledanja na YouTube. Skoro pa ce mi ovo biti poticaj da kupim neki mobitel, da se nadje pri ruci u ovakvim situacijama.

Sada sam vam otkrio da nemam tu cudesnu igracku koja karakterizira ovo nase stoljece, a i dio prethodnog. I nadam se da je nikada necu posjedovati. U pocetku ove tehnoloske invazije, negdje sredinom devedesetih godina proslog stoljeca, ako me moj tvrdi disk jos uvijek dobro sluzi, odbijao sam ga uzeti jer jednostavno nisam imao potrebu za njim, a da budem iskren malo mi se i svidjalo isticati prema drugima i biti drukciji. Nakon toga se stvar sam pogorsavala i covjecanstvo je postalo neotudjivo ovisno o toj spravi. Danas, s pojavom smartphona, situacija je doslovno otisla k vragu. Vise nitko ne komunicira s nikim; samo se salju poruke i slike preko What's upa ili Vibera. Karakteristicna scena: za stolom u restoranu 2 para, mjesana. Svako sa svojom spravicom u ruci tipka, ne znam sto. Dodje konobar i donese juhu, dvoje odloze telefon i koncentriraju se na tanjur, drugo dvoje jedu s jednom rukom dok je druga i dalje zauzeta tipkanje. Ima li to smisla? Sjedim u baru s kolegom iz ureda, a on mi pokazuje na svom Samsungu http://financije.canalblog.com/ , blog koji objasnjava kako nas varaju na veliko s stampanjem novaca i uspijeva napokon dati dobru hipotezu zbog cega je ubijen predsjednik Kennedy. Izuzetno interesantna tema, ali je ekran premali i ja ne uspijevam citati i nisam ovdje da bih to radio. Par zar mi ne mozes objasniti koncept dok pijemo pivu. Tako ti vjezbas svoje izrazajne osobine, ja te slusam i ucim nesto novo, a paralelno oboje uzivamo u pivu.

Ne! Jer bez tog malog stroja se vise ne ide niti u zahod. Ono sto me najvise izludjuje jeste kada mi netko hoce na silu pokazivati smijesne fotografije i zabavne video snimke koje je nasao na mrezi ili mu je netko drugi poslao. Meni u takvim momentima dodje urtikarija: cijeli smisao zivota je prenijeti drugima svoje zadovoljstvo gledanja gluposti. Hajde, onaj s financijama mi je bar pokazivao nesto novo i poucne. Jedna druga osoba mi je uporno pokazivala http://vjera.listastron.pl/ (adresa je poljska, ali se radi o hrvatskoj listi) zeleci zametnuti sa mnom diskusiju o nekim religioznim pitanjima (moji poznanici znaju da sam nevjernik). U stvari se radi o filozofskim postavkama o postojanju ili ne postojanju vrhovnog kreatora. Ja u njega, bar kako to cini vecina ljudi, jednostavno ne vjerujem i price iz davnina mi se cine za malu djecu, a ne za odrasle i obrazovane ljude iz dvadeset i prvog vijeka. Ljudska rasa mi se svaki dan cini sve zatupljenija, a imam snazan osjecaj da tehnoloski napredak pomaze taj proces. Ne bi me iznenadilo da iza toga stoji kakav programer kojem jako odgovara da ima glupe podanike, one koji piju sve servirane informacije bez da se brinu o tome da proanaliziraju ono sto cuju i vide.

Szólj hozzá!

Címkék: blagdani tehnologija

Stranci u Kazablanci

2014.10.02. 17:01 Blogokaz

Ne znam kako, ali uvijek naletim na kreacije ljudi koji ili zive u inozemstvu ili im je posao direktno ili indirektno vezan sa stranim firmama. Prvo pitanje koje sam si postavio kada sam vidio http://golubinjak.weebly.com/ jeste: ma kako i zasto netko nazove svoje djelo s imenom mjesta gdje se drze golubovi. Vjerovatno je u pitanju metafora jer je golubinjak vrlo dinamicno i bucno mjesto, gdje svi skacu, pokusavaju letjeti u uskom prostoru i ono sto se najvise primjecuje, gucu, to jeste ispustaju gu, gu glasove. Znaci, ustanovili smo da je motel za golubove vrlo kaoticno mjesto sto mozemo dovesti u relaciju sa zivotom u opcem smislu koje je u danasnje vrijeme postao izuzetno kaotican i to je sigurno bila prevladavajuca misao kod odabira zaglavlja. Prvom stranicom dominira slika goluba u blatu ili na pjescanoj plazi; nije sasvim jasno jer je jako zumiran. Ja glasam za drugu opciju jer je ptica na slici cista, a gacajuci po blatu bi se zaprljala (ne znam sto mi je danas, ali je moj slijed misli prilicno sumnjiv s psiholoskog stanovista).

Tip prepricava prisustvo na nekom radnom seminaru za prodavace necega neodredjenog. Sve se dogsdja u Becu, glavnom gradu Austrije, gdje i ja vrlo cesto odlazim poslom; jedan od gradova u kojemu nisam nikada stalno zivio, ali ga poznajem kao osobni dzep. Prica jako dobro docarava atmosferu beckih ulica i trgova poslije kise. Osim naslovne, nalazimo samo jos jedan ispisani list koji govori o, pogodite cemu? Novcima! Kako smisliti nesto pametno, kreativno, genijalno kako bi se doslo do vrece papira koji nam pruzaju mogucnost da imamo vise, da dozivimo nesto novo. U cijeloj pripovjedci je prisutan i jedan bosanac, od onih simpaticnih i neodoljivih osoba, punih ideja i zabavnih nacina da ih prikazu. Ako ne vidite ovaj blog necete nista izgubiti, ali ni u suprotnom necete biti na steti: vas zivot ce nastavit svoj jednolicni tok, iz dana u dan.

Budimpesta nocu

 

Sok nasega postojanja je glazba, pa nerijetko kruzim po mrezi u potrazi za necim sto ce razveseliti moje usi i razgaliti moju dusu. Samo sto se koji puta dogodi da te u stvari rastuzi, ili izazove melankoniju jer ti probudi neke uspomene, sjecanja na davno prosle dogadjaje, putokaz u proslost koja se vise nikada nece ponoviti. Ako kliknete na http://pesmemojemladosti.blogfree.net/ premjestiti ce se na moju slijedecu metu koja sadrzajem i postavkom odgovara onome sto sam upravo opisao. Prikaz povijesti jednog srednjovjecnog covjeka, kakav sam i ja, srbina, preko raznih pjesama i njihovih izvodjaca koje ga i dan danas podsjecaju na dogodovstine iz njegove mladosti. Ako ste generacija kraj pedesetih ili pocetak sezdesetih proslog vijeka obvezatno morate posjetiti ovo mjesto. Nostalgija je zagarantirana. Prica se o svemu i svacemu: ljubavi, prevarama, razocaranjima, svim onim osjecajima koje smo puno intenzivnije prozivljavali u mladosti u odnosu na to kako danas na nas uticu.

 Sve je povezano s video snimkama starih brojeva izvodjaca s domace scena kao na primjer Bijelo Dugme, Smak i rijecki Parafi, ali i s one internacionalne koja je predstavljena od Bowie-a, Sweet-a i Slade-a. Neka stvari su ektremno poznate i popularne, dok su druge vise za fine poznavaoce glazbenih dozivljaja s polovine proslog stoljeca. Posebnu vrijednost ima prica o grupi Paraf jer ih pisac osobno poznaje i iznosi neke dogadjaje o kojima niste mogli procitati niti u jednim novinama ili muzickoj reviji. Ovo je bez daljnjega jedno od moji omiljenih mjesta u paucini, gdje se cesto zapletem i mucim da nadjem izlaz iz emocija koje u menu budi.

Po zavrsetku clanka, otisao sam popiti kavu i popusiti cigaretu, isparzniti mozak i zauzeti odstojanje prema tekstu. Kada sam ponovo sjeo za radni stol i poceo citati, ustanovio sam da sadrzi puno gramatickih i tipkarskih gresaka. Ono sto nedostaje je inspiracija, sto se vidi iz nategnutog prepricavanja i nepovezanosti medju raznim djelovima teksta. Da je sve na papiru, mozda bih bio zguzvao i bacio u kos za smece, ali ovako virtualno mi je bilo zao pritisnuti tipku za brisanje datoteke pa sam odluci da ga ipak objavim. Tako da svi znaju i sjete se da nije svaki dan nedjelja, pa ni za blogere; u stvari danas je srijeda.

Szólj hozzá!

Címkék: stranci

Brada i kockarnice

2014.05.13. 16:07 Blogokaz

Prosli tjedan sam pogledao malo Pjesmu Eurovizije za koju nisam ni znao da vise postoji. U proslom stoljecu, u staroj federalnoj drzavi, to je bio vazan dogadjaj koji su svi pratili, ali se nakon toga izgubio. Slucajno sam u utorak, igrajuci se s mojim daljinskim, naletio na polufinale, a ukljucio sam se i u cetvrtak, na ono drugo, nadajuci se da cu vidjeti hrvatsku pjesmu; izgleda da se nismo plasirali. Finale sam propustio jer sam bio u kinu, ali sam stigao da vidim glasanje. Pobjednik iz Austrije s posebnim izgledom. Ovdje http://kaos.sosblogs.com/ nesto kaze o tome, ali meni nije jasno sto je htio postici. Ako bi htio izgledati kao zena, il bar malo sliciti, trebao bi obrijati bradu, a buduci to nije ucinio estetski dojam koji mi je ostavio je bio grozan. Rugoba. Nije mi se svidjela ni ortodoksna izjava na kraju proglasenja pobjednika. Rekao je nesto u stilu da nas nitko ne moze zaustaviti. Odmah sam poslao emajl ruskom predsjedniku da zaboravi na Ukrajinu i da okupira Austriju; u njega se covjek moze pouzdati. Nije mi odgovorio – koja nepristojnost. Probao sam mu poslati i poruku preko mobitela, ali je bio bez kredita pa je nije ni primio. U svakom slucaju, tip dobro pjeva a i kompozicija nije lose; jedini je problem da ne bi pobjedio da se normalno pojavi. Kaze jedan stari da cilj opravdava sredstvam, cak i onda kada ja od toga imam nocnu moru.

Pregledavajuci i recenzirajuci za vas po koji blog, na jednom od njih sam pronasao vezu prema http://www.9-online.com/direktorij/kockarnice.htm i tako otkrio da moze i kockati online, ne samo kupovati. Kako casino koji je tamo predlozen daje mogucnost igranja s besplatnim bonusom, odlucio sam se upisati i probati srecu. Imam nesto malo iskustva u zivo. Bio sam u Baden-Badenu i Monte Carlo-u, oprobao srecu, izgubio koji franak i marku, u to vrijeme nije jos postojala zajednicka valuta, i ustanovio da me stvar ne uzbudjuje i ne zabavlja previse. Ali su to davna sjecanja, a covjek se mjenja, pa sam odlucio ponovo pokusati na liniji. Igrao sam par dana po pola sata na dan, dok mi nebi dosadilo. Par krugova na ruletu, 15 minuta pritiskajuci gumbice od slot masina, desetak ruku ajnca. Ne izaziva mi nikakav adrenalin jer jednostavno ne mogu ni da pomislim da bih mogao imati srece da dignem veliku lovu. Sve sto imam na banci je zahvaljujuci mom radu. Kada sam izgubio 10 eura koje su mi poklonili, jednostavno se vise nisam prikljucivao. Svakodnevno mi salju pisma, mislom na organizatore, s kojima me pozivaju da igram, nude dodatne bonuse, ali mene vise ne zanima. Jednostavno se nisam promjenio s godinama, bar sto se ovog podrucja tice.

Jedan od mojih omiljenih zabava, jos od malih nogu jeste naucna fantastika. Ono sto me odusevljava kod ovog zanra je da te prebacuje u neki drugi svijet; na neki naci se radi o bjegu iz svakidasnjice. Uz to otvara nasiroko vrata masti i uzivljavanja u radnju. U potrazi za besplatnim materijalom ovog tipa pronasao sam http://plavasf.wordpress.com/ jednu pricu koja je tek u zacetku. Na raspolaganju citatelja su samo dvije stranice koje cine prolog price. Nije napisano na visokom nivou ali sadrzaj obecava. Radi se o mjesavini svemirske price i safarija jer jedna grupa lovaca, na nekoj nepoznatoj planeti lovi zivotinje za prodaju zoloskim vrtovima. Jedini je problem ustanoviti koja je granica izmedju onoga sto se smatra zivotinja i razumno bice. Oko toga se okrece pripovjed koja glatko tece i drzi paznju.

Ovih dana gledam i cetrvrti niz televizijske serije "Igra prijestolja". Nije naucna, ali je fantasticna. Radnja je malo komplicirana jer su prisutni brojni likovi i nije uvijek jednostavno pratiti razvoj dogadjaja i sjetiti se tko je tko, ali je serija snimljena na majstorski nacin. Ono sto me je jako iznenadilo, buduci se radi o americkoj seriji (a oni su konzervativni) jeste prisustvo jakih scena koje su na granici gledanosti za manje uzraste. Nasao sam i objasnjenj ovoga, jer je producent kablovska kuca koja emitira samo pretplatnicima. U stvari je sve snimljeno po jednoj knjizi, a sam pisac je i scenarista. Ono po cemu se razlikuje od ostalih da gledatelj nikada ne uspije pogoditi sto ce se dogoditi. Vec nakon prvih par epizoda, glavni lik (koji se barem takav cinio) je ostao bez glave, a u nastavku mu se pridruzilo na onom svijetu i puno drugih protagonista.

Szólj hozzá!

Címkék: brada

Farbanje

2014.04.01. 18:48 Blogokaz

Ovdje zivimo u iznajmljenom apartmanu i po ugovoru, napisanom na engleskom, odrzavanje stana ide na racun vlasnika. Pod odrzavanjem nije sasvim jasno tko treba farbati i svako koliko. Barem ne meni. Moja supruga nemam nikakve sumnje oko toga da je to nas posao: mi ovdje zivimo i prljamo, pa to spada pod ciscenje a ne odrzavanje. I tako je odluceno da se protekli week-end farba dnevni boravak. Ti pusis i zato su zidovi ovakvi – bila je njena dodatna argumentacija s tendencijom da mi izazove griznju savjest, u cemu je uspjela. Sto se tu moze, jaci kvaci!

Tako smo u petak otisli u robni centar; ona je odabrala boju, a ja sam kupio valjke, cetke, spatule i kit da popravim neravnine. Akcija je krenula u subotu ujutro. Prva ruka stropa i popodne druga ruka. Strop je bijeli, a zidovi plavkasti. To izaziva i dodatni posao jer treba zaljepiti traku i biti pazljiv da se ne uplavi i strop kada se boji zid. Dva dana dnevne more. Samo farbanje nije samo po sebi nesto posebno naporno, ali priprema i krajnje spremanje jesu. Operi zidove, pomakni namjestaj po rubovima (poslije kada bojis zidove sve mora u centar), pa operi podove prije rada, da se ne bi dizala prasina, a zatim i poslije da se uklone mrlje izavane kapanjem boje. I sve to popraceno neumitnim kritikama; pa zasto ovo, nemoj da radis tako... Na ima jedan clanak koji govori o nedostatku tolerancije http://stoposto.blog.com/ i zelji da se uvijek ima pravo, da se dominira u odnosu medju ljudima, bez obzira da li to donosi neki rezultat ili ne. Kao da je tekstotvorac gledao moju zenu kako nadgleda moje napore s valjkom i kistom.

Sve u svemu nije ni islo tako lose. Vrijeme je bilo super, suho i relativno toplo tako da se nisam puno znojio, a povrsine su se brzo susile. Iz iskustva sam znao da bez alata nema zanata, pa sam potrosio koji cent vise i uzeo doista odlican valjak (njemacki, to je vec garancija kvalitete) s kojima je nanosenje boje bilo lako i brzo. Glavni nesporazum je bio oko druge ruke za zid. Data prva, sve je odlicno izgledalo, bez ikakvih tragova prethodne podloge (nije bila jako razlicita) i ja sam se zalagao da tu zavrsimo, ali ni cuti. Drugi sloj ce pojacati nijansu i dati joj sjaj, bila je teorija moje bolje polovice. Ma kako sjaj – protestirao sam – kada je boja mat, bar tako pise na konfekciji i zbog toga ju je upravo izabrala. Na kraju je zakljucak da i mat boje imaju sjaj.

Ta dva dana se nije bogzna kako objedovalo: sendvici i piva. U redu, prakticno je, brzo i ne odnosi puno vremena. Jeste da je ona imala vremena, ali ga je trosila na kontroliranje mog djela. U pauzi nakon nedjeljnog rucka (sendic i pivo) dosla mi je volja da pojedem nesto dobro za veceru; moglo bi se smatrati kao nagrada za dobro obavljeni posao. Predlozio sam da izadjemo u obliznji restoran, ali ne. Znas li ti koliko je kostala boja, a i na alat se potrosilo preko 50 eura. Kada si ona stavi nesto u glavu, tu nema pogovora. Tako sam na http://talijanskirecepti.tumblr.com/ nasao jedan recept koji me je inspirirao i gotovo sam je prisilio da ga spremi. To je imalo i dodatne prednosti jer sam bar na kraju mogao dovrsiti farbanje bez stalnog prigovaranja i savjeta. Supruga se nerado hvata lonca i kuhace, ali moram priznati da u rijetkim trenutcima provedenim u kuhinji ostvaruje zavidne pothvate. Svinjski zamotuljci su bili prava poslastica i djelomicno su uspijeli naplatiti moj napor i proliveni znoj.

U ponedjeljak ujutro sam se tesko izvukao iz kreveta. Uz to se pomaknuo i sat pa je san bio za sat vremena kraci nego obicno. Sve me je bolilo, a najvise sake, od drzanja i pritiskanja valjka. Kada sam usao u ured osjetio sam se kao na sedmom nebu i spontano mi je izaslo: ured, slatki ured. Konacno odmor od napornog kraja tjedna. Obveze su izgledale tako male i sitne u odnosu prema prethodna dva dana. Kava iz automata je klizila niz grlo, casica razgovora s kolegama je dosla kao melem na ranu. Jeste da sam ima laganih problema da kliknem tipku na misu (prsti nisu najbolje slusali), ali ni to me nije moglo omesti u mom dobrom raspolozenju. Kao iz one pouke da se covjek najbolje osjeca kada prestane patiti, na primjer kada skine tjesne cipele u kojim je proveo cijeli dan.

Szólj hozzá!

Címkék: farbanje

Vrijeme Oscara

2014.03.04. 17:16 Blogokaz

Jucer uvecer su dodijelili Oscare za najbolje filmove, glumce, scenarije i tako redom. Vidio sam vijesti na BBC-u, pa sam odlucio prosvrljati malo po mrezi da vidim dodatne novosti i zanimljivosti. Pojma nemam kako, ali zavrsim na ovom http://arogantnost.wordpress.com/ hrvatskom dnevniku. Prvo sto me je privuklo je naslov: uvijek sam mislio da se kaze arogancija i nije mi nikada pala na um rijec arogantnost. Nisam ima volje da produbim koncept pa vam ne mogu reci sto je pravilno, i da li su oba izraza mozda korektna. Stil pisanja je simpatican i vesel, s ironicnim zadirkivanjima svih i svakoga, a tu je i dobra doza autoironije, sto mi se narocito dopalo. Naci cete i leprsavu poeziju o vulkanu; neobicna i nadahnuta, pomalo mozda za djecu, ali vrijedi citanja jer je kratka i sazeta.

Tako sam otkrio, u nastavku mog virtualnog putovanja, da je talijanski redatelj ciji je film osvojio nagradu za najbolje strano filmsko ostvarenje u svom govoru izmedju ostalih spomenuo kao svog idola i inspiratora i Maradonu, famoznog argentinskog nogometasa iz osamdesetih godina, zamislite proslog stoljeca, koji je dugo godina igrao u Italiji i na kraju karijere ima velikih problema s talijanskom poreznom sluzbom, a jos vecih s drogom. Bio je na odvikavanju u vise navrata po raznim bolnicama, a jednom prilikom i na Kubi gdje je sklopio prijateljstvo s tamosnjim predsjednikom. Maradona je ostao iznenadjen, ali ne i uvrijedjen, s tim gestom (to jeste sto ga je talijan spomenuo u direktnom svjetskom prijenosu) pa je stavio online jedan video gdje na losem talijanskom zahvaljuje za tu nenadanu pocast i zazelio da se sretne s reziserom, da mu osobno zahvali, a ja bih rekao i da mu ponudi jedno pivo, a mozda i nesto jace.

Sam film o kojemu je rijec sam vidio prije nekoliko tjedana, zajedno sa suprugom, kojoj je to bila repriza jer je vec vidjela projekciju u kinu i koja je s njim odusevljena. Prava umjetnost na talijanski, rafinirani nacin, rekla je jednom prilikom. Meni se svidio znatno manje. Ono sto mi je ostalo u sjecanju jeste izvanredna fotografija; kadrovi i boje su doista izuzetno lijepi i dopadljivi, ali se gotovo nicega vise ne sjecam, sto jednostavno znaci da mi nije ostavio utisak (ili bolje reci otisak, u dusi). Zabava na pocetku me je lagano podsjetila na Kusturicu i njegov nacin prikaza raspojasanosti: sjetite se razuzdanog pocetka Underground-a. Slijedeca scena koja mi se urezala u sive vijuge je ona gdje neka cura izvodi umjetnicku performansu udarajuci glavom u zid. I gotovo nista vise, bit filma i o cemu se uopce radi su mi potpuno nepoznati, a kunem se da sam posteno prosjedio u fotelji ispred televizora i gledao. Mozda tu vecer nisam bio raspolozen za nesto takvo, dogadja se.

Kada sam se umorio od oskarovaca, htio sam produbiti neke stvari u vezi s Forexom. U zadnje vrijeme sam poceo pomalo trgovati preko Interneta, za sitne pare. Vise onako za zabavu nego u nadi da cu zaraditi neku veliku lovu; za to treba veliki kapital, a i rizik je prilicno velik. Trazim neke cudne izraze i obrem se na http://forexport.blog.rs/ blogu koji nema veze s valutama, osim sto ima jednu odnosnu vezu. Na vrhu stranice jedna interesantna umjetnicka slika naslovljena Kockar i dama. Upravo to sto sam veliki ljubitelj slikarstva me je zadrzalo i natjeralo da prelistam sadrzaj. I naslovi clanaka su vrlo originalni, a narocito me se dojmio auspuh. Ma zamislite da neko tako naslovi neki tekst. Reko bih da je sve djelo vise raznih autora koji se smjenjuju u nadmetanj tko ce napisati vise budalastina; jesu takve ali su citljive i sluze kao razbibriga. Nekoliko komentara posjetitelja su manje vise u istom stilu i rekao bih cak i kvalitetniji od samog generalnog sadrzaja.

Evo toliko za ovaj put. Nakon sto sam ubacio clanak gledam malo one prethodne i vidim da i nisu tako losi, a ono sto me ugodno iznanadjuje jeste moja ustrajanost: svaki mjesec po jedan zapis. Nisam ni sam znao da sam tako vrijedan. Nadam se da cu tako nastaviti, bar u bliskoj buducnosti, ali iz iskustva znam da ce se entuzijazam neizbjezno umanjiti s vremenom; isto kao sto se dogadja i s ljubavi.

 

Szólj hozzá!

Zima i toplina doma

2014.02.03. 13:12 Blogokaz

Zima je ove godine osjetno blaza nego inace. Ovdje u Budimpesti mnogi govore da se ne sjecaju kada je zadnji puta bilo ovako toplo, ili bolje receno malo hladno u ovom periodu. Odlicno, bar cemo svi potrositi manje novaca na grijanje. Pesismisti govore kako je to posljedica globalnog zatopljenja, da sve ide k vragu i da je nasa civilizacija na izmaku. Ne znam koliko bi se s njima slozili stanovnici sjeverne Amerike gdje je nedavno temaratura pala na pedesetak stupnjeva ispod nule.

Jutros sam se probudio s osjecajem slabosti. Nista me nije bolilo, ali sam bio nekako malaksav, kao da cu dobiti gripu. Nazvao sam u ured i obavijestio da cu uzeti slobodan dan. Imam puno prekovremenih sati koji mi ne placaju, pa tu i tamo uzmem slobodno, da im bas sve ne poklanim. Jucer sam dosao doma malo prije 10 uvecer. Postavili smo na noge novi projekt i najveci dio mojih obveza, onih organizacijskih,  je jucer obavljen pa danas mogu i bez mene. Skuhao sam si caj i namjestio lezaj u dnevnom boravku, veliki jastuk i dva topla pokrivaca. U medjuvremenu je vani poceo padati snijeg; obozavam ga, pogotovo kada sam u toplom prostoru i mogu uzivati  u pogledu kroz prozor. Manje mi se svidja ako moram negdje ici s automobilom – klisko je i treba biti vrlo koncentriran, sto je umarajuce.

Nakon sto sam se uzivao nekih pola sata promatrajuci pahulje kako leprsaju, polozio sam na koljena prijenosni kompjuter i upalio ga. Iznenada sam dobio zelju za toplim predjelima. Zahvaljujuci tehnologiji, jednostavno je virtualno putovati, otici u mjesta nasih snova s klikom misa. Trazim, prelistavam i http://fotosvijet.blogger.ba/ mi daje iluziju da sam stigao na odrediste. Puno putopisa iz raznih gradova i zemalja svijeta oko nas, sve popraceno s fotkama, kojih nema previse, ali su dobro izabrane i perfektno oslikavaju mjesta kojima su posvecene. Ha, nisam znao da postoji otok po imenu Mafija; ova rijec mi doziva druge asocijacije. Nalazi se u Indijskom oceanu, blizu africke obale i izgleda superlativno. Na bih se bunio da tamo provedem koju sedmicu. Autor kaze da je dosta tesko stici do njega, i da put traje gotovo 24 sati. Normalno, zavisi od toga odakle kreces. Hladovina palmi, bijeli pjesak i more koje reflektira sunce u nizu sitnih bljeskova; gotovo uspjevam vizualizirati i osjetiti krajolik i miris tropskih predjela. Ovaj zadnji izraz sadrzi u sebi i jelo.

Panorama Budimpeste

Podne je odavno proslo i osjecam pomalo glad; to je dobar znak i znaci da nije nista ozbiljno s mojim zdravljem. Kada je covjek bolestan, tjelo instiktivno odbija hranu. Ne moram si pripremati obrok jer je supruga napunila frizider s raznim gotovom jelima, ukljucujuci i sarmu na madjarski nacin. Nisam vam rekao da je skocila na par dana u domovinu iz obiteljskih razloga; udaje joj se jedna necaka. I ja sam bio pozvan, ali mrzim vjencanja, pogotovo ona tradicijonalna gdje se vije hrvatski barjak; nemam nista protiv njega, dapace, ali mi je to malo seljacki. Uz to je obicaj da se skuplja novac. Ide se od jednog do drugog uzvanika i ispred njega se stavi kosara u ocekivanju da on polozi prilog u obliku novcanica, ali ne u kuverti. Onako javno, da svi vide koliko si darezljiv ili skrt. Obicaj koji mrzim.

Gledajuci slike na http://najboljirecepti.blogger.ba/ moji zelucani sokovi se sve intenzivnije izlucuju dok se sarma podgrijava. Nisam poslusao savjet zene koja je preporucila da skuham i dva gomolja krumpira – nemam volje, poslije to treba i guliti. Kruh je od prekjucer, pa sam prepekao dva hljeba (ovo je hrvatski izraz) u pecnici. Kako mi se cini da bih mogao imati i laganu temperaturu, uspio sam se othrvati zelji da zavrsim objed s casom crnog vina; ne pase na vrucicu. Vani i dalje snjezi, a meni se sklapaju oci. Pola sata dremuckanja ce mi dobro doci. Imam i ispriku jer sam bolestan, a u tom slucaju odmor je navaznija stvar. Nakon pola sata sna, dvije kockice cokolade, opao mi je secer u krvi, i prva kava. Kako je racunalo pri ruci, hajde da ovjekovjecimo ovaj dan s jednim postom. Ponekad nije ni tako ruzno biti bolestan.

 

Szólj hozzá!

Inozemstvo

2014.01.07. 16:54 Blogokaz

Blagdani su prosli i do slijedecega cemo morati dobro pricekati; stize tek u travnju. Jutros sam podigao roletne i ugledao sunce. Nakon proteklog mokrog perioda je jako dobrodoslo, da nam zgrije dusu, a bogami i tijelo. Za dorucak obicno pojedem par keksa s hladnim mlijekom. Tako optimiziram vrijeme da mogu duze spavati: evo objasnjenja zasto ne grijem mlijeko. Moja supruga ne radi i vrlo rijetko se digne zajedno sa mnom, ali jutros je bio izuzetak. "Dragi, da li bi da ti spremim jedan omlet?" Moje iznenadjenje je bilo veliko, ali sam rado prihvatio. Nakon daljnjih podpitanja o sastojcima s kojima ce obogatiti moj jutarnji obrok dala se na posao. Ja sam se u medjuvremenu obrijao i sjeo za stol. Na tanjuru zajedno s jajima je bila prisutna sunka i sir, uz prepeceni tost. Nakon svega crna, ekspreso kava (imamo stroj koji koristi kapsule).

Poljubac i pozdrav i evo me u vlaku koji ce me odvesti u centar Budimpeste gdje od nedavno radim. Po struci sam financijski savjetnik i zadnjih destak godina sam pretezno proveo radeci u inozemstvu. Drzao sam korisno potcrtati neke osovne biografske podatke jer bi neki slucajni prolaznik mogao ostati iznenadjen s adresom dnevnika i s time sto nema kvacica na nasim slovima: zbog posla koristim iskljucivo englesku tipkovnicu jer sam se toliko navikao da mi upotreba drugih osjetno smanjuje produktivnost. A van Hrvatske produktivnost je vazna stvar i gleda se. Necete vjerovati, ali na kraju svakog radnog dana moram napisati kratki pregled aktivnosti kojima sam se bavio. Iako sam u Madjarskoj radim za Engleze, a znate kako su oni cjepidlake. Kada placaju (dobro), zele znati zasto otvaraju novcanik.

S posla se vracam negdje oko 7 uvecer. Jedan aperitiv, da se zna odakle sam, malo televizijskih novosti (ne madjarskih jer gotovo nista ne shvacam), vecera. Zatim se pogleda kakav film, ili se ide u danasnja vremena na Internet. Zena pretezno na Facebook, a ja onako, cesto bez cilja da se ubije vrijeme do spavanja. Znam da je pogresno ubijati nesto tako dragocjeno, ali nakon ureda sam umoran i ne uspijevam se koncentrirati na nesto intiligentno. Tako sam sinoc, potaknut nostalgijom za domovinom, plovio po hrvatskim domenama. Prvo sam naletio na http://blog.dnevnik.hr/igrevicevi/ , trazeci nesto zabavno na uobicajeno internacijonalnom portalu kojega svi i ovdje upotrebljavaju. Zanimljivo je kako mi se cesto dogadja da pogodim site ciji naziv nema puno veze sa sadrzajem. Ima nesto humoristickog i duhovitog materijala, ali igrama ni traga; ako izuzmemo link koji vodi na online kockarnicu. Ono sto me je privuklo je cinjenica da se radi o kreaciji nekog naseg gastarbajtera, kao sto sam u neku ruku i ja, ali iz Italije. Ima zanimljivih kulturoloskih prikaza talijanskog drustva i super clanak o koncertu Bregovica u Milanu s amaterskom video snimkom.

Na vrhu stranice je bio ponudjen neki drugi, slucajni dnevnik, pa sam pozicionirao strelicu na njega i pritisnuo lijevu tipku mog misa. Tako sma se obreo na http://blog.dnevnik.hr/putevi/ mjestu koje opisuje brojna putovanje autora i uz to donosi ne preveliku kolicinu fotografija i filmica s tih istih putovanja; bilo bi puno slikovitije s vise vizuelnog materijala. Kako sam i ja zagrizeni turista, koji investira svaku kunu i koristi svaki slobodni trenutak da bi posjetio neko novu zemlju ili grad, sa zanimanjem sam prelista i procitao tekstove. Malo previse sazeti za moj ukus, ali obradjuju zanimljivosti pojedinih predjela, bez ulazenja u dosadne detalje kao sto su: letjeli smo 3 sata aviono, u hotelu soba nije bila dovoljno cista, a hrane u restorano nije bilo dovoljno. Svojedobno sam nasao nesto slicno s toliko detaljnim dnevnikom da je unutra pisalo i u koliko je sati isao na toalet i koja je vrsta nuzde bila u pitanju.

Htio sam pogledati jos neke stvari, ali je iznenada nestalo struje. Ne sjecam se zadnji puta kada sam bio svjedok jednog takvog dogadjaja koji je postao izuzetno rjedak s nepretkom tehnologije. Tako smo na kraju veceri upalili svjecu i razgovarali, moja bolja polovica i ja. Necu vam reci kako je protekla noc; ja sam iz stare generacije i ne iznosim sve na vidjelo, a te noci bi bilo sto da se opise.

 

Szólj hozzá!

Mrlja

2013.12.31. 16:43 Blogokaz

Danas je zadnji dan stare godine. Veceras se ide kod prijatelja i sve je spremno: sarma, orehnjaca, london stange i dvije boce vina. Za predjelo, nareske i servis ce se pobrinuti domacini. Dolazi jos jedan zajednicki poznanik (nas petoro smo zajedno napravili nekoliko putovanja)  i dovodi sa sobom sina od 35 godina; decko nije uspio naci bolje drustvo od nas. Imaju i kamin u kojemu ce zavrsiti badnjak koji je bio namjenjen prethodnom religioznom blagdanu, ali u tom slucaju nije bilo vatre. Prije nekih mjesec dana je kod nas bila dosta jaka oluja i popadalo je dosta drveca. Prolazeci tako kroz obliznji park nasao sam prekrasan panj od jednog drveta koje je palo i koje su nasjekli vatrogasci s motornom pilom. Tako sam unaprijed bio spreman za proslavu.

Za drustvo i druzenje se treba pripremiti pa sam tako malo virtualno prosetao uz pomoc mog prijenosnog racunala i na http://viceviplavuse.blogspot.com/ pronasao obilje viceva o plavusama i ostale tipologije koji ce veceras dobro doci da se razgali atmosfera i uveseli raspolozenje, kako to prilici za proslavu Nove godine. Dnevnik koji ovdje spominjem nije sasvim posvecen temi po kojoj ima naslov. Stari clanci su kongruentni s motivom koji se ocekuje, ali najnoviji nemaju puno veze. Zadnji post od prije tri dana, prvi je od 2006. godine, je u biti jedna naucnofantasticna prica, ili bolje receno dio nje, koja govori o zatvoreniku preseljenom na jednu planetu koja ima ulogu zatvora. Citajuci je moze se naci kritika nase civilizaciji i nacina kako su tretirane ljudske slobode i prava. Jako dobro napisano i prenasa u ambijent straha i nelagode, kao da se paralelno radi i o prici strave i uzasa koji nam stvaraju nase misli i masta. Vracajuci se u nazad nalaze se vrlo nehomogeni sadrzaji ali interesantni. Ima i jedan putopis iz Omana s jako lijepim video zapisom.

Blog u prethodnom poglavlju je nasao svoje utociste na jednom od najstarijih i najrasirenijih besplatnih mjesta za drzanje takvih stvari, to jeste na blogspot-u. To je svojedobno bila nezavisna kompanija, jedna od preteca web log kulture, ali je poslije kupljena od jednog od giganata informatike. Kupac je bio, a sada je vlasnik, Google. Na vrhu stranice je uobicajeni menu koji nudi da se prijedje na neki drugi dnevnik s istom domenom. I tako, nakon sto sam dosta detaljno pogledao sto je bilo za pogledati i procitati, kliknem na jednu takvu opciju i nadjem se na http://przawebmastere.blogspot.com/, neka vrsta prirucnike za one koji rade i promoviraju site-ove. Utemeljen je u rujnu 2007. sto vec govori o odredjenoj kvaliteti: mnogo njih otvori nesto slicno, bave se projektom par mjeseci ili godinu dan i poslije stop.

Moj interes za ovakve predmete nije jako izrazen, ali kako sam upravo kreirao ovo sto citas, pomalo me je zainteresiralo. Imam na svom browseru instaliran Google Toolbar i u osnovi znam sto je na primjer Pagerank, ali sam ovdje nasao bitna produbljenja pojma i moje shvacanje je jako poraslo. Napisi obradjuju i samu bit plasiranja na pretrazivacima i problematike koji potrebni rad moze izazvati, te procedure i savjete da se izbjegne kaznjavanje jer bi neki postupci mogli biti shvaceni kao varanje i prevara. Istovremeno je sve jako komplicirano i iznimno jednostavno, kao sto je to i sam zivot: zavisi s koje tocke gledista se promatra. Moj zakljucak je da je autor uspjesan na informatickom podrucju i da je zaradio puno novaca, pa sam iz tog razloga stavio njegovo djelo medju moje omiljene linkove. Nikada se ne zna da mi jednog dana kakvo njegovo razmisljanje i analiza nece otvoriti novi svijet koji za sada ne poznajem i ne uspjevam iskoristiti.

Daj da za kraj objasnim naslov; sigurno cu se i ja za par eona pitati kako je nastao jer ce moja memoria oslabiti. Dva prikazana bloga su udomacena na blogspot-u, a spot ima puno znacenja i nisam siguran na sto je tovno mislio kreator kada ga je stvorio. Jedno od znacenja je i mrlja i evo objasnjenja misterioznog imena ovog clanka.

Szólj hozzá!