Blogokaz

Srpski nered

2017.05.08. 17:10 Blogokaz

Od sredine proslog mjeseca se nalazim u Grckoj. Normalno, zbog posla. Da budem precizniji, moje sjediste je u Solunu. Kada me je sef pozvao da mi saopci moje buduce odrediste, rekao je: "Ides na solunski front". Koji puta zna biti i duhovit, moram mu odati to priznanje. Jedno, jedino. Trebao bih tu ostati do ljeta pa sam iznajmio jedan apartman blizu centra grada. Bio bih ja i centralniji da cijene nisu izuzetno visoke. U svakom slucaju preferiram biti u stanu nego u hotelu; daje mi osjecaj da sam doma. Uglavnom si sam kuham i rijetko jedem po restoranima, osim za rucak u toku tjedna, kada se radi. Kada se svaki dan tako hranim pocinjem se osjecati nekako otuzno. Imam i stroj za rublje, pa jedan dio prljave robe sam operem. Kosulje uvijek nosim u praonicu; mrzi me njihovo peglanje. Zaradjujem dobro, pa potrositi koji euro vise nije problem, pogotovo ako s tim rijesim neke druge probleme.

U ovom okruzju vec sam spominjao kaos. Gotovo tocno prije 3 godine, u svibnju. U to vrijeme smo govorili o hrvatskom neredu. Na srpski se kaze haos i kako to izgleda vidjeti cete posjetivsi http://velikihaos.blog.rs/blog/velikihaos gdje se govori o velikom, zapravo ogromnom poremecaju stvari. Tamo nisam slucajno zalutao. To je dnevnik jednog srbina s kojim sam ovdje prisiljen raditi. Kada sam mu pokazao ovo moje piskaranje, inzistirao je da recenziram i njegovo digitalno svrljanje. Da bih ga se otkacio, morao sam mu ovdje posvetiti bar jedan paragraf. Savjetnik sam, a i neka vrsta kontrolora, u jednoj lokalnoj grckoj firmi s kojom moje poduzece suradjuje godinama. Postali su neka vrsta nase agencije na ovom krajnjem jugu Balkana iako nemaju direktno veze s onim sto mi radimo i prodajemo. U zadnje vrijeme su postali slabo ucinkoviti, pa su me poslali ovdje da pokusam popraviti situaciju.

Problemi su nastali kada je firma promijenila vlasnika. Kupio ih je jedan bogati arapin koju hoce da prosiri svoj posao u Europu. Tip je iz Kuvajta i otkada sam ovdje nisam imao cast da ga upoznam. On je vlasnik i rijetko se pojavljuje. Kontaktira s odgovornima preko telefona i elektronske poste. Na mjestu direktora je ostavio osobu koja je i prije vrisila tu duznost. Problem je savjetnik direktora, koji ima veliki utjecaj na poslovanje. Nije mi jasno zasto on nije glavni jer u biti su sve odluke njegove. Kada on udje u sobu i direktor pogne glavu. I on je Grk, kao vecina drugih zaposlenih, ali mi kazu da je njegova obitelj turskog podrijetla. Ja nastojim s njim sto manje komunicirati. Prvih dana sam ima s njim poduzi razgovor i zakljucio sam da preko njega necu uspjeti provesti ono sto trebam. Tako ga nastojim zaobici kada kod je to moguce. Koji puta sam ipak prisiljen da mu unaprijed dam neke informacije. Kako mi se ne svidja, nasao sam poprecni put: obracam se uvijek njegovom sekretaru. I tako smo dosli do srbina iz prethodnog ulomka.

Dosao je u Solun iz Sombora prije nekih 8 godina. Covjek fakultetski obrazovan u potrazi za koricom kruha. Radio je sve sto mu se ponudilo, od prekrcaja robe u solunskoj luci, do konobara po barovima i restoranima. I onda mu se je prije par godina posrecilo da upozna jednu bogatu (moram priznati i zgodnu – pokazao mi je fotografiju) djevojku koja ga je preko svog oca (koji je bio prethodni vlasnik) uvalila u ovo poduzece. Radio je kao analista niskog nivoa. Kada je dosao nesimpaticni (meni, a i vecini drugih zaposlenih) Grk turskog podrijetla, njemu je zlica pala u med. On tvrdi da ne zna zasto, ali je jako drag savjetniku koji ga je imenovao za svog osobnog tajnika. Ja sam se s njim sprijatelji odmah prvih dana; isti jezik (ne ljutite se na mene, ali ga dobro razumijem iako govori srpski) i kulturno naslijedje su nam omogucili da provedemo ugodne trenutke uz suvlaki i casu dobrog grckog vina.

Tako sam ja iskoristio njegovo postojanje da olaksam svoje. Neke stvari oko reorganizacije posla su prosle zahvaljujuci njegovom utjecaju na njegovog sefa. Ja se pojavim kod direktora i prikazem mu ono sto bi trebalo napraviti, sa svim mogucim argumentima. On je odusevljen ali me na kraju uvijek posalje kod savjetnika koji stvar treba detaljno prouciti i dati svoje misljenje (njegov davanje misljenja je prakticno naredba za direktora). Ja ostavim svoj pisani prikaza u PPS-u Miloradu, objasnim mu u glavnim crtama koncept (covjek je bistar i shvaca puno brze od direktora) i zamolim ga da ubijedi svog pretpostavljenog. Uvijek obecam i obrok u nekoj od lokalnih birtija koje on odlicno poznaje. A hranu treba dobro i zaliti. I stvar funkcionira na obostrano zadovoljstvo.

Imam osjecaj da sam vec dosta dobro upoznao stanovnike ove zemlje. Godinama se vec suceljavaju s velikim ekonomskim i socijalnim neprilikama, sto nam je svima dobro poznato. Puno puta mi ih je bilo zao jer sam osjecao da su zrtve svjetskog financijskog sistema. Djelomicno i jesu, ali ni oni nisu nevini. Slicnog su karktera nama. Na prvo mjesto dolaze njihova prava, a obaveza se obave ako se bas nikako ne mogu izbjeci.

 

Szólj hozzá!

A bejegyzés trackback címe:

http://blogokaz.blog.hu/api/trackback/id/tr212490731

Kommentek:

A hozzászólások a vonatkozó jogszabályok  értelmében felhasználói tartalomnak minősülnek, értük a szolgáltatás technikai  üzemeltetője semmilyen felelősséget nem vállal, azokat nem ellenőrzi. Kifogás esetén forduljon a blog szerkesztőjéhez. Részletek a  Felhasználási feltételekben.

Nincsenek hozzászólások.