Blogokaz

Tvoj putokaz za blogove

Frustracija

2016. április 05. 17:01 - Blogokaz

Ne znam sto kod vas izaziva frustraciju, ali meni je najgori kada imam problem cije rjesenje ne ovisi o meni nego o nekom drugom, ili cak u nekim slucajevima o sticaju okolnosti. Po definiciji rijec frustracija znaci nemogucnost da se ostvari neka potreba. Ja sam od onih koji se lose odnosi prema takvim dogadjajima i prilicno pati s psiholoske strane.

Evo sto se desilo zadnjih mjeseci sto sam na kraju prezivljavao kao neku vrstu nocne more. Vec vise od 15 godina koristim jedan hosting za par mojih site-ova. Operator se nalazi u Sjedinjenim Drzavama, ili jos preciznije u New Jersey-u. Tu i tamo sam imao poneki problem, ali sve u svemu 15 proteklih godina bih mogao definirati kao zadovoljavajuci servis. Pred kraj prvog mjeseca, samo par dana nakon sto sam se vratio s jednog putovanja, pokusam pozvati moj site, a njega nema. Otvorim karticu za pomoc na mom kontrolnom panelu i za sat – dva mi rjese problem. Moj hosting je virtualni, to znaci da djelim resurse s drugim korisnicima. Obavjeste me da je neki korisnik jako preopteretio racunalo i da sam iz tog razloga i ja otisao u tilt. Dogadja se, pa se oko svega nisam niti puno ljutio, niti brinuo.

Prodju dva dana i ponovi se ista situacija. Opet isti problem, pa mi ponude da me prebace na jedan drugi kompjuter koji bi trebao biti manje opterecen. Nakon par dan novi downtime, kako se na engleski kaze kada je server nepristupacan krajnjim korisnicima. Ovdje se vec pocnem ozbiljnu ljutiti i slati poruke u kojima protestiram zbog loseg stanja. Protestiram, ali na kulturan nacin, bez da ikoga posaljem u onu stvar, iako mi dodje. Takav je moj stil. Od vikanja nema puno koristi, a koji puta i otezava rjesavanje neugodnih situacija.

Na kraju dobijem njihov e-mail gdje mi nude da predjem na virtualni, privatni server. Za razliku od onog zajednickog, ovdje bih imao dodjeljenu memoriju, procesorsko vrijeme i liniju, pa propterecenje drugih korisnika ne bi utjecalo na moje site-ove. Kako sam dugogodisnji klijent, punude mi ovo po istoj cijeni koju sam do tada placao. Razmisljao sam da li da prihvatim tu ponudu ili jednostavno promjenim providera. Cinjenica da im virtualni hosting ne funkcionira nije najbolja preporuka ni za privatni servis. Na kraju pobjedi moja ljenost (treba potrositi vrijeme da se nadje novi) i prihvatim ponudu. Tako je nocna mora postala uzas. Sedam dana im je trebalo da me prebace na novi server! Nije neki problem jer je moj stari racun i dalje bio aktivan i posjetioci su mogli uzivati u mojim site-ovima (ha, ha, kazu da samohvala nis' ne valja), ali me je to vec bilo zabrinulo. Sto imaju raditi tjedan dana?

Na kraju je dosao dan kada su iskljucili stari racun i stavili online novi server. Prva kontrola: pola site-ova su pomijesali (na mjestu jedne domene, nadjem site koji se treba nalaziti na drugoj domeni), programi pisani u Perl-u (za mjerenje statistika) ne rade, zaboravili su prekopirati par direktorija. Katastrofa! Korak po korak u jedan dan uspijemo rijesiti gotovo sve. Rekao sam gotovo. Na nekim mojim site-ovima web stranicu su u formatu ANSI, a na nekim drugim u UTF-8 (a bogami ima i mjesanih). Izgleda sve razrjeseno, ali primjetim da se stranice u UTF-8 formatu ne prikazuju dobro: na ekranu se vide cudni znakovi, srca, znakovi od karata, naopaki upitnici. Prijavim problem. Jave da su sredili i ja bih da prekontroliram. Nema site-a! Ponovo na kontrolni panel, kazem im sto se dogadja, s velikim slovima. Srede. Gledam stranicu koja je imala problem: OK! Pogledam jednu drugu koja je u ANSI formatu – katastrofa, opet cudni karakteri. I to je trajalo 3-4 dana i sve za vrijeme uskrsnjih blagdana. Jedno rjese, drugo zbrljaju. Bio sam van kuce i imao ograniceni pristup Internetu. Uz to sam se zelio odmoriti, ali nista nije funkcioniralo kako treba. I sada, dok pisem ove crtice, osjecam nervozu i frustraciju koji su me pratili.

Situacija se nekako razrjesi, ali onda na vidjelo izadje nova stvar: na starim verzijama Internet Explorer-a sve je u redu, ali na jedanaestici stvar i dalje ne funkcionira. Pokusavaju me ubjediti da se to ne moze rjesiti. Ja im dokazujem da moze i da je na starom serveru sve bilo OK. Povuci, potegni. Meni se pusi iz usiju. Posavjetujem se s webmaster-om koji upravlja s http://antebuljantop.from.hr/, i on mi objasni kako stoje stvari i da mi soluciju koja ce me izvuci iz one smedje mase koju iz pristojnosti necu imenovati s njenim pravim nazivom. Tako im kazem da vise nista ne diraju i dodam .HTACCESS file koje ce serveru reci sto treba da stavi u header koji salje explorer-u.

 

Szólj hozzá!

A bejegyzés trackback címe:

https://blogokaz.blog.hu/api/trackback/id/tr898568770

Kommentek:

A hozzászólások a vonatkozó jogszabályok  értelmében felhasználói tartalomnak minősülnek, értük a szolgáltatás technikai  üzemeltetője semmilyen felelősséget nem vállal, azokat nem ellenőrzi. Kifogás esetén forduljon a blog szerkesztőjéhez. Részletek a  Felhasználási feltételekben és az adatvédelmi tájékoztatóban.

Nincsenek hozzászólások.
süti beállítások módosítása