Blogokaz

U prolazu

2015.03.17. 16:39 Blogokaz

U zadnje vrijeme ne bih mogao odgovoriti sa sigurnoscu gdje je moje mjesto boravka. Vise se nalazim na putu nego doma, uz obitelj. Tako je vec godinama, ali sam imao fiksno mjesto gdje bih ostao par mjeseci ili par godina, cesto u drustvu supruge. U zadnje vrijeme se period boravka skratio na par dana, par tjedana. Sve to zbog toga sto mi je istekao ugovor u prosincu prosle godine. Ja sam neka vrsta freelancer, ali na ugovor. Ne samo da sam uspio produziti ugovor, nego su i okolnosti puno povoljnije. Sve to zahvaljujuci tome sto sam uvijek koncentriran na krajnji rezultat. Idem pravo prema rjesenju problema i ne gubim se po sporednim ulicama. I ispadne da prije i bolje od drugih stignem na metu. Tako sam uspio gotovo poduplati financijski dio ugovora, a uz to sam dobio i neke dodatne benefite: sada imam najnoviji model mobitela i svi njegovi troskovi idu na firmu. Postao sam neka vrsta dzokera u poduzecu; kada negdje imaju problem i ne znaju kako ga rijesiti, salju mene. Osjecam se vazno, kao u nekom filmu. Ali se to i placa. Stalno u pokretu, taman se naviknem na jedan krevet, a vec ga moram promijeniti. Sva sreca da je supruga jako elasticna. Vec je odavno shvatila da se dobar dio godine, umjesto sa mnom, mora zadovoljiti s novcem koji zaradjujem. Ona je izuzetno inteligentna osoba (ne u matematickom smislu, naprotiv to joj nije najjaca strana) i stvari medju nama dobro funkcioniraju.

Tako sam prosli mjesec morao u Spanjolsku, preciznije u Valenciju. Nasa filijala je dobila novi software za analiziranje prodaje pa sam im trebao odrzati jednotjedni tecaj. Uz to su imali problem s jednom drugom aplikacijom koja sluzi za mjerenje produktivnosti u samoj firmi. Stigao sam u nedjelju uvecer, prespavao u hotelu i u 10 ujutro bio u uredu. Ja sam vec pomalo faca i ne pojavljujem se u 9, kao i svi drugi. Upoznavanje s direktorom (iako je u biti najobicniji sef) i ostalim zaposlenicima, njih sedam (pa ako imas samo 7 ljudi ispod sebe ne mozes biti direktor). Kako ste? Blago vama, imate lijepo vrijeme ovdje u Spanjolskoj. Hoce li Real i ove godine osvojiti Champions? Kako idu poslovi? I tako smo, uz dvije kave, stigli negdje do pred rucak. Kako je u planu bilo da seminar pocne sutradan, umoran od price, predlozio sam da pogledamo onu aplikaciju koja im stvara problem. I tako smo se premijestili ispred monitora komjutera; ja, direktor i dva zaposlena.

Moja firma je relativno mala, ali jako razgranata. Ima filijale po cijelom svijetu i nastoji uniformirate rad, garantirajuci na taj nacin lakse i brze izvodjenje svih procesa i njihovu kvalitetu. Za to postoje mnogobrojne procedure koje detaljno objasnjavaju sto treba uraditi da bi se napravio neki posao. Za sada odlazak u toalet jos nije proceduriran, ali se vjerojatno radi i na tome. Tako se dogadja da kada se premijestite iz ureda u Budimpesti u onaj u Bangkoku, jedinu promjenu vidite u namjestaju i pogledu kroz prozor. Svaki puta kada se instalira nova verzija software dobije se i nova procedura za njegovo koristenje. Ali svako toliko netko pogrijesi ili nije dovoljno precizan, recimo u pisanju uputstava. Problem je sto su zaposlenici toliko navikli da imaju sve servirano, da vise ne znaju koristiti vlastiti mozak. U istom trenutku kada su zavrsili s objasnjavanjem problema znao sam u cemu je nevolja. Netko nije ispravio jedan paragraf u novim uputstvima, ali s malo razmisljanja rjesenje je bilo toliko ocito.

Da ih ne bi omalovazio i ucinio da se lose osjecaju (a mozda je trebalo, jer placa koju dobivaju nije mala), suzdrzao sam se da odmah ukazem na soluciju. Rekao sam da cu vidjeti sto se moze uraditi nakon rucka. I tako sam nakon objeda sjeo za kompjuter, sam, surfao po Internetu, pregledavao postu i u medjuvremenu  popio dvije kave. Sat vremena prije kraja posla, pozvao sam im i pokazao da trebaju kliknuti na link koji se nalazi ispod onoga koji su oni klikali. Tajac. Shvatili su koliko su tupi i bili su posramljeni. Jedan se cak pokusao opravdati vise se ne sjecam kakvim glupim isprikama, na losem engleskom jeziku.

Casino online

Taj dan bi sigurno smatrao izgubljenim da nije bilo pauze za rucak. Pozvali su me da rucam s njima, ali ja sam s izgovrom da mora skociti do hotela, otisao na drugu stranu; bojao sam se da mi ne izleti kakav zlocesti komentar u vezi s njihovim problemom. Ne volim biti zlocest, cak i kada se za to nadje opravdanje. Pronasao sam mali restoran koji me je na prvi pogled inspirirao, ali su svi stolovi bili zauzeti. Priblizio sam se jednom stolu za cetiri osobe, za kojim je sjedioo jedan gospodin, koji mi je ljubezno, na engleski odgovorio da su ostala tri mjesta slobodna. Prije nego mi je konobar donio jelovnik vec sam ustanovio da sam u drustvu zemljaka. Na zastitnom omotu njegovog mobitela je pisalo "I love Zagreb". I tako smo poceli pricati. Sto ja radim, zasto sam ovdje, glupi spanjolci koji ne razmisljaju vlastitom glavom (kao da smo mi bolji). On je na odmoru. Tri, cetiri dana da se odvoji od svakodnevice. I to tako cesto radi. Gotovo svaki mjesec po koji dan u kojem europskom gradu. Cime se bavi? Informaticar, radi na webu s casino online na adresi http://www.casinoonline4u.org/casinoonline/ koji mi je odmah pokazao na svom Samsung mobitelu. I zaradjuje puno novaca. Ma vidi molim te; pa nedavno sam po prvi put cuo i probao casino online i u Spanjolskoj naletim na nekoga tko se s tim bavi. Je li u pitanju visa sila ili kaos, to jeste cista slucajnost? Tko zna (ja glasam za drugu opciju).

Casino online

Tako sam ostao na rucku gotovo dva sata, cavrljajuci o ovome i onome. Ispricao sam mu i moje iskustvo iz kockarnice preko interneta, na sto se on slatko nasmijao. "Da, tu i tamo netko i zaradi, ali vecina gubi. To je jednostavno matematicka cinjenica. Ja se oslanjam na ove prve, gubitnike. Kada oni izgube, ja zaradim." Na kraju je inzistirao i da plati moju casu vina. Srdacno smo se pozdravili. Vjerovatno bi se nasli bili i uvecer, jer se medju nama rodila velika simpatija, ali je on popodne imao vlak za Madrid.

Valencia

Evo i par mojih dojmova o samom gradu. Iako sam dosta cesto u Spanjolskoj, ovo je bio moj prvi posjet Valenciji. Nisam nista posebnoga ocekivao, ali je na kraju ispalo da me se jako dojmila. Uvijek uspijem naci malo slobodnog vremena za prosetati po mjestu gdje se nalazim jer nastojim iskoristiti ova putovanja i za dusu, ne samo za novcanik. U subotu, zadnji dan mog boravka, ima sam avion kasno popodne i to mi je omogucilo da napravim dugacku setnju i da vidim dvije navaznije stvari u gradu: napusteno rijecno korito i grad znanosti i umjetnosti.

Valencia - korito rijeke Turia

Uzeo sam taxi koji me je odveo do napustenog rijecnog korita. Napustenoga, zato sto njime vise ne protice rijeka. Ta rijeka je redovno poplavljivala Valenciju i nisu uspijevali da rjese problem: u samom gradu tesko je prosiriti korito ili napraviti zastitne nasipe jer se kuce nalaze odmah uz obalu. Tako su kompletno promijenili tok i poslali rijeku van grada, a ono sto je nekada bilo rijecno korito pretvorili u oazu za stanovnike. Posadili su drvece i cvijece i posijali travu. Napravili su stazu po cijeloj duzini za bicikliste i pjesake. Ja sam po njoj setao i svako toliko bi prosao kraj kakvog bara, djecijeg igralista, sprava za vjezbanje. Osjecaj kao da sam u prirodi, ili nekom velikom parku. Uzmite u obzir da je prostor sirok bar 50 metare i dugacak par kilometara. A na 5, 6 metara iznad se odvija gradski promet na dvije paralelne ulice.

grad znanosti i umjetnosti u Valenciji

Na kraju setnje se stigne na bivse usce gdje se sada nalazi grad znanosti i umjetnosti. Kompleks monumentalnih gradjevine i mostova, vecina njih projektirana od spanjolskog dizajnera, vjerojatno u ovom trenutku najtrazenijeg arhitekta na svijetu, Santiago Calatrava. Sve vrlo impozantno, cistih linija, bijele boje, okruzeno i djelomicno uronjeno u vodu koja prozima cijeli kompleks. Nisam imao dovoljno vremena da posjetim teatar i muzej znanosti, ali nisam mogao propustiti najveci akvarij u Europi. Rucao sam u restoranu akvarija, okruzen ribama koje su plivale unutar zidova samog zdanja.

 

Szólj hozzá!

A bejegyzés trackback címe:

http://blogokaz.blog.hu/api/trackback/id/tr687278425

Kommentek:

A hozzászólások a vonatkozó jogszabályok  értelmében felhasználói tartalomnak minősülnek, értük a szolgáltatás technikai  üzemeltetője semmilyen felelősséget nem vállal, azokat nem ellenőrzi. Kifogás esetén forduljon a blog szerkesztőjéhez. Részletek a  Felhasználási feltételekben.

Nincsenek hozzászólások.