Blogokaz

Tvoj putokaz za blogove

Zima i toplina doma

2014. február 03. 13:12 - Blogokaz

Zima je ove godine osjetno blaza nego inace. Ovdje u Budimpesti mnogi govore da se ne sjecaju kada je zadnji puta bilo ovako toplo, ili bolje receno malo hladno u ovom periodu. Odlicno, bar cemo svi potrositi manje novaca na grijanje. Pesismisti govore kako je to posljedica globalnog zatopljenja, da sve ide k vragu i da je nasa civilizacija na izmaku. Ne znam koliko bi se s njima slozili stanovnici sjeverne Amerike gdje je nedavno temaratura pala na pedesetak stupnjeva ispod nule.

Jutros sam se probudio s osjecajem slabosti. Nista me nije bolilo, ali sam bio nekako malaksav, kao da cu dobiti gripu. Nazvao sam u ured i obavijestio da cu uzeti slobodan dan. Imam puno prekovremenih sati koji mi ne placaju, pa tu i tamo uzmem slobodno, da im bas sve ne poklanim. Jucer sam dosao doma malo prije 10 uvecer. Postavili smo na noge novi projekt i najveci dio mojih obveza, onih organizacijskih,  je jucer obavljen pa danas mogu i bez mene. Skuhao sam si caj i namjestio lezaj u dnevnom boravku, veliki jastuk i dva topla pokrivaca. U medjuvremenu je vani poceo padati snijeg; obozavam ga, pogotovo kada sam u toplom prostoru i mogu uzivati  u pogledu kroz prozor. Manje mi se svidja ako moram negdje ici s automobilom – klisko je i treba biti vrlo koncentriran, sto je umarajuce.

Nakon sto sam se uzivao nekih pola sata promatrajuci pahulje kako leprsaju, polozio sam na koljena prijenosni kompjuter i upalio ga. Iznenada sam dobio zelju za toplim predjelima. Zahvaljujuci tehnologiji, jednostavno je virtualno putovati, otici u mjesta nasih snova s klikom misa. Trazim, prelistavam i http://fotosvijet.blogger.ba/ mi daje iluziju da sam stigao na odrediste. Puno putopisa iz raznih gradova i zemalja svijeta oko nas, sve popraceno s fotkama, kojih nema previse, ali su dobro izabrane i perfektno oslikavaju mjesta kojima su posvecene. Ha, nisam znao da postoji otok po imenu Mafija; ova rijec mi doziva druge asocijacije. Nalazi se u Indijskom oceanu, blizu africke obale i izgleda superlativno. Na bih se bunio da tamo provedem koju sedmicu. Autor kaze da je dosta tesko stici do njega, i da put traje gotovo 24 sati. Normalno, zavisi od toga odakle kreces. Hladovina palmi, bijeli pjesak i more koje reflektira sunce u nizu sitnih bljeskova; gotovo uspjevam vizualizirati i osjetiti krajolik i miris tropskih predjela. Ovaj zadnji izraz sadrzi u sebi i jelo.

budimpesta-panorama.jpg

Podne je odavno proslo i osjecam pomalo glad; to je dobar znak i znaci da nije nista ozbiljno s mojim zdravljem. Kada je covjek bolestan, tjelo instiktivno odbija hranu. Ne moram si pripremati obrok jer je supruga napunila frizider s raznim gotovom jelima, ukljucujuci i sarmu na madjarski nacin. Nisam vam rekao da je skocila na par dana u domovinu iz obiteljskih razloga; udaje joj se jedna necaka. I ja sam bio pozvan, ali mrzim vjencanja, pogotovo ona tradicijonalna gdje se vije hrvatski barjak; nemam nista protiv njega, dapace, ali mi je to malo seljacki. Uz to je obicaj da se skuplja novac. Ide se od jednog do drugog uzvanika i ispred njega se stavi kosara u ocekivanju da on polozi prilog u obliku novcanica, ali ne u kuverti. Onako javno, da svi vide koliko si darezljiv ili skrt. Obicaj koji mrzim.

Gledajuci slike na http://najboljirecepti.blogger.ba/ moji zelucani sokovi se sve intenzivnije izlucuju dok se sarma podgrijava. Nisam poslusao savjet zene koja je preporucila da skuham i dva gomolja krumpira – nemam volje, poslije to treba i guliti. Kruh je od prekjucer, pa sam prepekao dva hljeba (ovo je hrvatski izraz) u pecnici. Kako mi se cini da bih mogao imati i laganu temperaturu, uspio sam se othrvati zelji da zavrsim objed s casom crnog vina; ne pase na vrucicu. Vani i dalje snjezi, a meni se sklapaju oci. Pola sata dremuckanja ce mi dobro doci. Imam i ispriku jer sam bolestan, a u tom slucaju odmor je navaznija stvar. Nakon pola sata sna, dvije kockice cokolade, opao mi je secer u krvi, i prva kava. Kako je racunalo pri ruci, hajde da ovjekovjecimo ovaj dan s jednim postom. Ponekad nije ni tako ruzno biti bolestan.

 

Szólj hozzá!

A bejegyzés trackback címe:

https://blogokaz.blog.hu/api/trackback/id/tr365795846

Kommentek:

A hozzászólások a vonatkozó jogszabályok  értelmében felhasználói tartalomnak minősülnek, értük a szolgáltatás technikai  üzemeltetője semmilyen felelősséget nem vállal, azokat nem ellenőrzi. Kifogás esetén forduljon a blog szerkesztőjéhez. Részletek a  Felhasználási feltételekben és az adatvédelmi tájékoztatóban.

Nincsenek hozzászólások.
süti beállítások módosítása