Blogokaz

Tvoj putokaz za blogove

Inozemstvo

2014. január 07. 16:54 - Blogokaz

Blagdani su prosli i do slijedecega cemo morati dobro pricekati; stize tek u travnju. Jutros sam podigao roletne i ugledao sunce. Nakon proteklog mokrog perioda je jako dobrodoslo, da nam zgrije dusu, a bogami i tijelo. Za dorucak obicno pojedem par keksa s hladnim mlijekom. Tako optimiziram vrijeme da mogu duze spavati: evo objasnjenja zasto ne grijem mlijeko. Moja supruga ne radi i vrlo rijetko se digne zajedno sa mnom, ali jutros je bio izuzetak. "Dragi, da li bi da ti spremim jedan omlet?" Moje iznenadjenje je bilo veliko, ali sam rado prihvatio. Nakon daljnjih podpitanja o sastojcima s kojima ce obogatiti moj jutarnji obrok dala se na posao. Ja sam se u medjuvremenu obrijao i sjeo za stol. Na tanjuru zajedno s jajima je bila prisutna sunka i sir, uz prepeceni tost. Nakon svega crna, ekspreso kava (imamo stroj koji koristi kapsule).

Poljubac i pozdrav i evo me u vlaku koji ce me odvesti u centar Budimpeste gdje od nedavno radim. Po struci sam financijski savjetnik i zadnjih destak godina sam pretezno proveo radeci u inozemstvu. Drzao sam korisno potcrtati neke osovne biografske podatke jer bi neki slucajni prolaznik mogao ostati iznenadjen s adresom dnevnika i s time sto nema kvacica na nasim slovima: zbog posla koristim iskljucivo englesku tipkovnicu jer sam se toliko navikao da mi upotreba drugih osjetno smanjuje produktivnost. A van Hrvatske produktivnost je vazna stvar i gleda se. Necete vjerovati, ali na kraju svakog radnog dana moram napisati kratki pregled aktivnosti kojima sam se bavio. Iako sam u Madjarskoj radim za Engleze, a znate kako su oni cjepidlake. Kada placaju (dobro), zele znati zasto otvaraju novcanik.

S posla se vracam negdje oko 7 uvecer. Jedan aperitiv, da se zna odakle sam, malo televizijskih novosti (ne madjarskih jer gotovo nista ne shvacam), vecera. Zatim se pogleda kakav film, ili se ide u danasnja vremena na Internet. Zena pretezno na Facebook, a ja onako, cesto bez cilja da se ubije vrijeme do spavanja. Znam da je pogresno ubijati nesto tako dragocjeno, ali nakon ureda sam umoran i ne uspijevam se koncentrirati na nesto intiligentno. Tako sam sinoc, potaknut nostalgijom za domovinom, plovio po hrvatskim domenama. Prvo sam naletio na http://blog.dnevnik.hr/igrevicevi/ , trazeci nesto zabavno na uobicajeno internacijonalnom portalu kojega svi i ovdje upotrebljavaju. Zanimljivo je kako mi se cesto dogadja da pogodim site ciji naziv nema puno veze sa sadrzajem. Ima nesto humoristickog i duhovitog materijala, ali igrama ni traga; ako izuzmemo link koji vodi na online kockarnicu. Ono sto me je privuklo je cinjenica da se radi o kreaciji nekog naseg gastarbajtera, kao sto sam u neku ruku i ja, ali iz Italije. Ima zanimljivih kulturoloskih prikaza talijanskog drustva i super clanak o koncertu Bregovica u Milanu s amaterskom video snimkom.

Na vrhu stranice je bio ponudjen neki drugi, slucajni dnevnik, pa sam pozicionirao strelicu na njega i pritisnuo lijevu tipku mog misa. Tako sma se obreo na http://blog.dnevnik.hr/putevi/ mjestu koje opisuje brojna putovanje autora i uz to donosi ne preveliku kolicinu fotografija i filmica s tih istih putovanja; bilo bi puno slikovitije s vise vizuelnog materijala. Kako sam i ja zagrizeni turista, koji investira svaku kunu i koristi svaki slobodni trenutak da bi posjetio neko novu zemlju ili grad, sa zanimanjem sam prelista i procitao tekstove. Malo previse sazeti za moj ukus, ali obradjuju zanimljivosti pojedinih predjela, bez ulazenja u dosadne detalje kao sto su: letjeli smo 3 sata aviono, u hotelu soba nije bila dovoljno cista, a hrane u restorano nije bilo dovoljno. Svojedobno sam nasao nesto slicno s toliko detaljnim dnevnikom da je unutra pisalo i u koliko je sati isao na toalet i koja je vrsta nuzde bila u pitanju.

Htio sam pogledati jos neke stvari, ali je iznenada nestalo struje. Ne sjecam se zadnji puta kada sam bio svjedok jednog takvog dogadjaja koji je postao izuzetno rjedak s nepretkom tehnologije. Tako smo na kraju veceri upalili svjecu i razgovarali, moja bolja polovica i ja. Necu vam reci kako je protekla noc; ja sam iz stare generacije i ne iznosim sve na vidjelo, a te noci bi bilo sto da se opise.

 

Szólj hozzá!

A bejegyzés trackback címe:

https://blogokaz.blog.hu/api/trackback/id/tr685744673

Kommentek:

A hozzászólások a vonatkozó jogszabályok  értelmében felhasználói tartalomnak minősülnek, értük a szolgáltatás technikai  üzemeltetője semmilyen felelősséget nem vállal, azokat nem ellenőrzi. Kifogás esetén forduljon a blog szerkesztőjéhez. Részletek a  Felhasználási feltételekben és az adatvédelmi tájékoztatóban.

Nincsenek hozzászólások.
süti beállítások módosítása